home > mjuzik > Chasing Ghosts

kontakt | search |

STABBING WESTWARD: Chasing Ghosts (COP International, 2022)

Razišli su se 2002. kad su skoro bili pred velikim uspjehom, a onda nestali u zaboravu. Premda su imali solidne, gotovo milijunske tiraže drugog i trećeg albuma "Wither Blister Burn & Peel" (1996, USA no.67) i "Darkest Days" (1998, USA no.52), a sa zadnjim "Stabbing Westward" (2001, USA no.47) umalo dospjeli na top-40 koji bi ih znatno pogurao u elitu s Nine Inch Nails, Marylin Manson, Filter i Ministry, odluka o razlazu je bila frustrirajuće porazna jer osim Australije ostatak svijeta ih je ignorirao. Nisu pomogle ni turneje s Placebo, Depeche Mode, The Cult i Monster Magnet.
[  ]

Nakon razlaza su se raspršili kojekuda: frontmen, gitarist, klavijaturist i programer Christopher Hall je imao nekoliko bendova očajnički pokušavajući ostvariti koliko-toliko uspješnu solo karijeru, bubnjar Andy Kubiszewski je radio sa slavnim ruskim duetom t.A.T.u., prvi bubnjar Johnny Haro s Orgy, a glavni programer Walter Flakus se preorijentirao u radijskog DJ-a, da bi se 2015. priključio Hallovom neuspješnom bendu The Dreaming, ako se uspjehom može smatrati no.32 na listi heatseeker albuma 2011. (drugi album "Puppet").
[ Stabbing Westward ]

Stabbing Westward   © 2021 Erica Vincent

Ponovno su se okupili 2015., ali samo Hall i Flakus jer im The Dreaming nije išao linijom uspona pridobivši Carlton Bosta na basu i gitari (a i u pripomoći za programe), lika koji je kumovao ponovnom okupljanju Berlin i spomenutih Orgy, a na bubnjeve su postavili upravo orgyista - Bobby Amara. I onda su prvo ponovno snimili debitantski EP "Iwo Jesus" iz 1992., te potom dva glanc nova "Dead and Gone" (oba u d.i.y. izdanju) i "Halloweed Hymns" nakon potpisa ugovora s COP International. Ona publika koja ih nije zaboravila primijetila je da su unatoč promjenama članstva zadržali prepoznatljiv zvuk.



Album je pun razglabanja i analiza osjećaja straha, sumnje, usamljenosti i depresije ovog vremena, pravo rečeno mrakova i gothic furke, ali dobro sjeda na njihov electro-rock industrial koji svako malo zarašpa i u metal strukture. Prvi singl "I am nothing" odmah plete osnovno tkivo, "Damaged goods" snažnim udarcima označava oštećenja koja se ne mogu popraviti, nešto prerađena "Cold" (ranije objavljena na EP-iju "Dead and Gone") istražuje mučnu samoću u vezi gdje je nekad postojala intima, a "Push" dođe poput gothic balade dugačke više od 7 minuta u kojoj se pokušavaju zakrpati stari nesporazumi. Povratak na rane dane debi albuma "Ungod" nalazi se u teškoj "Wasteland" naginjući ka armagedonu priznajući da je pandemiju jako depresivno proživljavati sam, bez partnera. Ima još i energična "Ghost", nastavak priče o izolaciji i emotivnoj praznini, te završna laganica "The end" s promišljanjem o nesigurnim novim počecima.

Album je sasvim dopadljiv nakon dvije decenije neaktivnosti. Nastavlja tamo gdje su stali s ponešto pop i dance epiteta, stilski je dobro znan, a osjeća se da je sve to i sazrelo. Nije loše i nije samo za vjerne fanove. Oni kojima je ovo prvi susret s njima sasvim može zadovoljiti apetite i prohtjeve electro-rock industriala na razmeđi Revolting Cocks, Killing Joke, Nine Inch Nails i Ministry s melodičnim elementima The Cure i Joy Division.

Naslovi: 1.I am nothing, 2.Damaged goods, 3.Cold, 4.Push, 5.Wasteland, 6.Control Z, 7.Crawl, 8.Dead & gone, 9.Ghost, 10.The end

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 25/03/2022

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Dok je daha

KIJAMET: Dok je daha (2024)

| 21/06/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Savage Rhythms

THE ARCHITCT: Savage Rhythms (2024)

| 19/06/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Big Band Fusion

MIHAEL HRUSTELJ & BIG BAND RADLJE: Big Band Fusion (2024)

| 18/06/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Hell, Fire and Damnation

SAXON: Hell, Fire and Damnation (2024)

| 17/06/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Telo I Duša

TRIVALIA: Telo I Duša (1990)

| 17/06/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*