Rijetko loš bio je ovaj ožujak 2022, barem što se tiče nove zanimljive muzike. Iako je u najavi trebalo biti par zanimljivih albuma, na žalost to se nije obistinilo.

Najviše sam očekivao od povratničkog albuma grupe MIDLAKE, koja je zadnjiput studijskim albumom oglasila 2013. godine. Što se mene tiče, "For The Sake Of Bethel Woods" nije se ni trebao dogoditi. Vjerujem da je snimljen u najboljoj namjeri, no dosadan je do bola. Slična se situacija dogodila i sa grupom WEATHER STATION i njihovim novim albumom "How Is It That I Should Look At The Stars". Vjerojatno su se malo požurili nošeni dobrom vibrom s prošlogodišnjeg albuma "Ignorance" i zabrijali u totalno drugu stranu. Onu dosadnu. 2:0 za dosadne albuma odmah na počektu.



Novi PLACEBO je isto tu. I najava koncerta u Zagrebu. Trebalo bi to poslušati, al bojazan od Molkovog njakanja je dosta velika. Ipak, nakon ovih fejlova, usudio sam se krenuti slušati "Never Let Me Go". I dogodilo se čudo. Nema njakanja, pjesme su čak i dobro posložene. U nešto laganijem ritmu, ali s godinama to i paše. Ili je možda to samo deficit dobrih albuma, pa "placebom" pokušavam slušati nešto dobro.

Preostali su mi za preslušati ALDOUS HARDING "Warm Chris" i DESTROYER "Labyrinthitis", a oni su već po defaultu dosadni. No, čak i oni uz ove gore spomeute zvuče sasvim OK. No, nije to ipak dovoljno da se pređe u vodstvo nad dosadom. Nije me ni "Things Are Great" od BAND OF HORSES pridobio. Zaključio sam da "stvari baš nisu izvrsne" u ovom mjesecu.

Na kraju je dosada pobijedila ovaj mjesec i da idem ocjenjivati ko zna dal bi svi zajedno došli do 10ke. Bome ni najave iz travnja ne ulijevaju baš povjerenje u bolju muziku, tak da… uzmite si neke stare adute i slušajte dok ima.

pedja // 05/04/2022