The Anchoress - The Art Of Losing (KScope, 2021)

Nakon prošlogodišnje albumske suradnje sa Bernardom Butlerom, stiže i solo album pjevačice imena CATHERINE ANNE DAVIES aka The Anchoress. Ovo joj je drugi album pod ovim pseudonimom, a u odnosu na onaj spomenuti prošlogodišnji, nudi prilično osvježenje.
Kako sam već ustvrdio, glasovno je prilično slična Chrissie Hynde, pa balada Let it Hurt s kojom otvara album jako podsjeća na Pretenders atmosferu.
No, već na sljedećoj, simboličnog naziva The Exchange, u kojoj James Dean Bradfield vraća uslugu, više ide prema MSP. Iako sintovi prevladavaju u Show Your Face, u pozadini možete čuti Bradfieldovu gitaru, no ovaj puta bez glasovne pomoći.
Do kraja albuma ima još par blistavih momenata, nekako zlokobna Unravel ili izvrsna klavirska balada With the Boys, koja opet ide prema Tori Amos teritoriju.
Sve u svemu, ovo nije album koji će se odmah zaboraviti, no teško da će povećati popularnost ovoj pjevačici.

Ocjena: 6/10

Jane Weaver - Flock (Fire Records, 2021)

Bivša članica britopop grupe Kill Laura i folktronica projekta Misty Dixon, Jane Weaver, pojavila se sa svojim novim albumom. Prvim studijskim nakon hvaljenog "Modern Kosmology" iz 2017. U međuvremenu je objavila kompilaciju malo preuređene verzije nekih pjesama s prethodnih albuma.
I dalje se ovdje osjećaju utjecaji Stereolaba, i to odmah u glavu na Heartlow, no brzo se ta atmosfera istopila, pa sam u Stages of Phases, osjetio dašak Goldfrapp atmosfere iz Black Cherry faze, da bi kad dođemo do Sunset Dreams, razmišljali o Kate Bush.
Sama Weaver kaže da je album inspiriran libanonskim sentimentalnim ljubavnim pjesmama ("torch songs"), ruskim aerobik pjesmama iz 80ih te australskim punkom!
Možda je tako, možda nije, no ovaj album je svakako lakše za slušati nego prethodnike, i nikako ga ne bi trebalo izbjeći.

Ocjena 8/10

A.A. Williams - Songs from the Isolation (Bella Union, 2021)

Nakon prošlogodišnjeg debi albuma "Forever Blue", s kojim je istaknula svoju kandidaturu za najnoviju "kraljicu gotha", očito u nedostatku drugog posla, tipa koncerti i promocija albuma, odlučila je snimiti devet klasika i to u svojem stilu.
Prilično ogoljene, uz pratnju klavira s njenim vokalom u glavnoj ulozi, Where's My Mind? od Pixiesa ili Creep od Radiohead, prenose nas u potpuno novu dimenziju.
Ima tu još pjesama od Gordona Lightfoota, The Moody Blues, Deftonesa i Nine Inch Nails. Into MY Arms od Cavea ni sam "princ tame" ne bi bolje "obradio", a meni su ipak najdraže Lovesong od The Cure i Porcelina Of The Vast Oceans od Smashing Pumpkins.
Tko voli obrade, nek sluša. Tko ne, nek zaobiđe.

Ocjena 7/10

pedja // 25/03/2021