home > mjuzik > Lo-fi ispovesti

kontakt | search |

VELIBOR NIKOLIĆ: Lo-fi ispovesti (Microphonia Records/ Bitume, 2022)

Solo radovi Velibora Nikolića, vođe pančevačkih Brigand redovito imaju odmak od matičnog mu benda. Prva dva, danas daleka EP-ija "Rain" i "Wood" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=12001 (oba 2011.) su bili akustični instrumentali, prvi album "Čovek peva posle rata" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=14557 (2012) pjevani u atmosferičnom unplugged izdanju s ponešto elektrike na žicama, a drugi "Lov na vukove" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=19782 (2014) distorzirano teški tromi doom s konotacijama stonera i alternativnog rocka.
[  ]

Na svima je uglavnom sve odsvirao sam uz poneke leteće goste, a kako ga s ovakvim solo radom nije bilo, evo već 8 godina jer je u međuvremenu s Brigandom napravio dva fantastična albuma "Daleko je Vavilon" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=28261 (2017) i remek-djelo "Iza crne duge" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=29927 (2020), opravdano je zanimanje što mistik poput njega ima novog za ponuditi.
[ Velibor Nikolić ]

Velibor Nikolić   © 2022

Redovito iznenađuje pristupom, inovacijama, različitim stilskim skokovima, a k tome valja dodati i još jedan element, ovaj puta i izdavaštvo. Još 2005. je pokrenuo vlastitu Microphonia Records http://microphonialabel.bandcamp.com/, a po priloženome, vidi se da katalog nudi dva Jewy Sabatay, jedan Brigand i dva njegova solo albuma (ovaj album je paralelno objavljen i za francuski Bitume). Elem, ovdje je na trećem albumu uz pratnju Stefana Biljanovskog koji mu je učestvovao s bubnjevima na tri vitalne pjesme prepleo zanimljive stilske koloplete uz primjetnu dozu lo-fi eksperimenata s obzirom da je dio materijala sniman mobitelom, ali tako je to praktički uobičajeno kod njega otvarajući i istraživajući zvuk, načine i mogućnosti izraza. Uvodna "Gradske mašine" nosi čudnovatu kombinaciju dark/ gothica, post-punka i shoegaza sa psihodelično ofrljenom distorziranom gitarom uvodeći u friški manir kakvog do sada nije prakticirao, a kad je riječ o živim bubnjevima, tu je još jedan plesni i brzi gothic "Bromazepam I Vino" skoro u fuziji punk-rocka i black metala na onaj način kako ga je u plesne sfere znao uobličiti Blake Judd (Nachtmystium), te "Izmaglica" u štimungu prvog Public Image Ltd. s Leveneom, Atkinsom i Jah Wobbleom, a baš taj način snimanja i prljavo-porozne produkcije daje izvjestan šmek mračnog undergrounda nazvanog dementiacore.



Pjesme gdje koristi programirani ritam i loop opet imaju onaj eklektičan sound elektronike što je svojevremeno u rocku, kasnih 70-ih i početkom 80-ih bila avangardna i futuristička, no da se razumije, u svima koristi prepoznatljive gitarske disonante s izletima u razvijene melodije poput "Novogovor" zavijene i u završna funk staccata, koji puta se uplete u akustična legata s neo-folk medikamentima i kraćom solo intervencijom nalik na orijentalni oud ili šargiju ("Kraljica Žetve"), te baladično raspoloženje amplificirane laganice - stiskavca "Put". A ima i stvari gdje se ne može baš najsigurnije tvrditi da je programirani ritam, već moguće živi bubanj kojeg je Velibor osobno odlupao kao "Glava Vampira", još jedan mračan i brzi rock, ovaj puta betmenovski surf.



Posvemašan uron u eksperiment je posljednji instrumental "Đavolje Trube" od čak 9 minuta minimalističko hipnotirajućeg drone-noisea, dostatno bolesnog s repeticijama i vraški sporim dinamikama vršeći stanovitu psycho torturu na nepripremljenog i nedovoljno upućenog slušatelja. Kao što to biva kod njega, fabula je ponovno čudnovati spoj magnovenja, mračne atmosfere, zgusnutih scena miješajući san i javu, nadrealnost, horror, psihičku abrazivnost, mistiku… konceptualno prikazivajući urbani nered iz kojeg se pomalja ka prirodi da bi se na koncu, poput dramatičnog psihološkog horrora pronašao izgubljen u gustoj šumi budeći se iz nesvjestice, s paranojom, amnezijom i demencijom. Taj mračan scensko-zvučni performans i lo-fi pristup uvelike doprinose posebnosti i neobičnosti, odnosno znakovitom odmaku ka novoj relaciji u kojoj se osjeća dobar dio crossover medikamenata s kojima autor vješto barata izbjegavajući stereotipnost i retrospekciju donoseći i svjež gitaristički tretman kakvog do sada nismo imali prilike doživjeti. Uzbuđenja i dramatike ne manjka.

Naslovi: 1.Gradske Mašine, 2.Novogovor, 3.Kraljica Žetve, 4.Bromazepan I Vino, 5.Intermezzo (RTB2, 1989), 6.Glava Vampira, 7.Izmaglica, 8.Put, 9.Đavolje Trube

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 18/05/2022

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Manifestations of Pure Hatred, demo

DRÄKAVTRÉ: Manifestations of Pure Hatred, demo (2022)

| 07/07/2022 | horvi |

>> opširnije


cover: Dom, w którym mieszkał Wąż

-S-: Dom, w którym mieszkał Wąż (2022)

| 06/07/2022 | horvi |

>> opširnije


cover: Close To The Edge

YES: Close To The Edge (1972)

| 05/07/2022 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Trapped in a Future Unknown

ELUSIVE GOD: Trapped in a Future Unknown (2022)

| 05/07/2022 | horvi |

>> opširnije


cover: Towards the nameless darkness

HVILE I KAOS: Towards the nameless darkness (2022)

| 04/07/2022 | marko šiljeg |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*