O samom bendu ne znam puno, osim da sam ga otkrio prije desetak godina. Ne sjećam se tačno albuma koji sam preuzeo da čujem, ali mi je bend ostao u sjećanju. Ono što mogu reći na osnovu onoga što sam čuo jeste da je bend dobrim dijelom uticao na razvoj Trance muzike, koju ako slušamo I ovogodišnje naslove starih tvoraca žanra možemo shvatiti koliko su dosljedni opstanku u okviru žanra, dok im se vjerovatno zbog utiska benda koji čini mnogo članova pripisuje da pripadaju psihodeličnom roku, a roka sudeći po ovom albumu ima jako malo, nedovoljno da se mogu smatrati rok bendom. Psihodelija svakako i u vizuelnom i u zvučnom smislu. Crno-zelena ilustracija koja prikazuje izlazak iz tunela iz kojeg se nazire vedro nebo, zamišljena putanja, sličan utisku koji se stvara kod ljudi koji sa terase gledaju na drveća, dolje, pa poslije određenog vremena završe kod kasirke da plate ono što su trgovali u međuvremenu. Možda ilustracija prikazuje osjećaj limba u donjoj vilici usljed nedostatka stjenovitog predjela.

"The Sacred Turf"-Pjesma počinje sa arpeđom, a utisak koji stvaraju bubnjevi je takav kao da će da krene neka dab pjesma, kad ono počinje prava psihodelična potjera, sa gitarskim uvodom I jednim solom sintisajzera ili popularno zvanih klavijatura, sviranjem gitare u perkusivni zvuk okruženja - džungle, kojim počinje druga pjesma po redu na albumu.

"O-I" - se razvija u Santana stilu instrumentalizacije, upadima, zvucima dubina čeličnih cijevi, indijanaca, i nastavlja u solo klavijature, dok bas svira idejno daydream. Pjesma je puna ideja zajedničkog soliranja sa činelama koje odaju taj utisak svirke, uz puno efekata koje je trebalo slušno sačekati. "Jabular" -Bubnjevi i perkusije koje su nijansirane delay efektom sa sintisajzerom koji preuzima ulogu bas gitare, ali se bas u određenom trenutku uključuje, a i provlači gdje treba, nastavljajući se na neku sakura temu. Bubnjevi svo vrijeme nastavljaju onaj isti delay efekat udaranja. Dosta ambijentalnih fidbeka, sa raspadanjem i jednim vokalom na kraju pjesme.

"Staring At The Moon" -Tambourine drum sa upadom u dab-rege, potpuno, koji čitav bend svira, uvertira za neki chill out nastavak koji postaje po malo nejasan i opet onaj rege-dab, sa tendencijom otkrivanja chill out. Iz svega toga izranja gitarski solo, gotovo klasični rok, uz neke bas sinkope, kao da i dalje bend sluša Jaco Pastorious-a.

"Airy Area" - Sama ideja naslova pjesme je potpuno odsvirana, ništa više od toga ne bih dodao. Jako interesantno.



"Travelling The Great Race" -Pjesma počinje sa vintage bas gitarom i bubnjem,dok dirke opterećene efektima stvaraju onaj prepoznatljiv zvuk psihodeličnog putovanja, acid, sa free rock bubnjevima, pomalo neizvježbana suviše ali opet zapisana.

"Imhotep" - Počinje elektronikom koja pomalo postaje potpuno bendovski tendenciozna sa određenim vedrim gitarskim uvodom, i u nekom smislu nastavak određene distorzije koja postaje dominantna, distorziranja gitare, paljenje i gašenje iste, bongosi koji sve više čine okosnicu rock muzike, slobodnog pristupa izvođenja iste, koju čujemo kod bendova koji sviraju obrade npr. u autorskim pauzama. Muzika se dalje stilski nastavlja rasviravanjima,ništa više nego štosam bend možda znači, to kolektivno kretanje istog, čije kolektivno nailazi na dešavanja i reaguje podjednako. I to počinje da svira. Kolektivna ljubav. I opet se vraćaju na ideju stvaranja, reda, uz neki osjećaj zalaska u tim numerama, dok su još bendovi crpili svjetlosti sunca. "Thrashing Breath Texture" - Jedan Bill Laswell momenat u uvodu, svirana muzika sa orjentalnim duvaljkama. Solo klavijature postaju sve dosadnije ritam je sve više plesniji, gitara fank, a sve produkcijski nedovoljno dobro spojeno, bas bezidejan. Bukvalno se gasi.

"Crab Nebula" -sve više sličnost sa Bill Laswell-om se čuje, dok muzika postaje pomalo nebitna,osim u momentima dok se čuju, za to vrijeme možda moderne klavijature. Počinje chill u jednom trenutku, odjednom i opet taj clash modernosti sa master perkusijama čuveni master dick. Opet Bill Laswell zvuk.Mislim da su oni neđe u nekoj autorskoj koliziji te je puna pjesma nekih snova, pamćenja koja čekaju razriješenje pri spoznaji da sviraju potpuno istu muziku u jednom trenutku.

"Lull Your Skull" -Opet Bill Laswell poznato, ideje, sve novo što se pojavljuje da se zapitam, podsjeća li na njega. Slobodno ko ima nuždu može da izađe momenat, a vraćamo se na "poturicu" od sintisajzera.

"Invisible Carpet" -Zvuk motora, a i uvod kao motori motori mo to ri, dok sve nastavlja u toj izuzetnoj volji da se idejno poboljša zvuk i vrati na slušalački interesantan kolaž odranije. Neke delay ptice sa flange-vima i solo sintisajzerima kao da svira na harmonici. Nakon čega nas bend vodi na neki kurs engleskog jezika i tim dilemama dok pratimovrh štapa na tablu, a u pozadini nam svira Ozric Tentacles, dok čekamo da stignemo kući da puštimo ovaj album,sa nekim osjećajem "dobrog" na pijaci.

"The Eternal Wheel"- Elektronika u stilu čak i nekih domaćih, npr. Darkwood Dub - Vrtlog Vira, ili čak Mouse On Mars, u chill, stim što ritam podsjeća i dalje. Neinteresantni ukrasi koji se nadovezuju na ritam odjednom postaju jako moćni. Klavijature sa podešenim zvukom kao da svira Sinan Sakić -Ej, otkad sam se rodio, kao da improvizuje na zadatu temu sa kišom zvijezda, dok dramatizuje policijski čas, sa povratkom na jedan love bell hook. Opet mučenje i neinteresantni ljepljivi ritam postaje ranije započeti ritam.

"Kola B'pep"- Dab početak kao da slušamo Pete Namlook elektroniku i jedan izranjajući gitarski rif rege-dab, dakle varijacije na temu postaju očigledne. Dab eksperiment sa interesantnim slajdom, prstom preko vrata. Kratkim efektom cviljenjem - polulavežom psa, u neku kinesku tematiku. Povratak na rege-dab period sviranja.

"There Is Nothing" -Kolaps civilizacije. Završetak.

Naslovi: 1.The Sacred Turf, 2. O-I, 3. Jabular, 4. Staring at the Moon, 5. Airy Area,6. Travelling the Great Circle, 7. Imhotep, 8. Thrashing Breath Texture, 9. Crab Nebula, 10. Lull Your Skull,11. Invisible Carpet, 12. The Eternal Wheel, 13. Kola B'Pep,14. There is Nothing.

ocjena albuma [1-10]: 7

edo žuđelović // 27/06/2022

PS: Muzičari na albumu:
- Ed Wynne / guitar, keyboards, bass (4,6-8,10,13), programming, soundscapes (14)
- Joie Hinton / keyboards
- Tom Brooks / "bubbles" (6,9)
- Roly Wynne / bass (1-3), flute (3)
- Nick van Gelder / drums
- Paul Hankin / percussion, vocals (14)

With:
- Adam Mace / guitar (2,3), bass (11)
- Gavin Griffiths / keyboards (8)
- Ben Smith / bass (9)