Prvi put da čujem pristup saksofonu u stilu Peter Brötzmann-a, nebitno što ovaj album nije free jazz ali ovako bi zvučao sa tim smislom za snimanje muzike koji je u džezu dosta bitan, a i u muzici savremenoj da se čuje, sam sebe itd... Mislim ovo nije ni primaći džezu, u suštini, već nešto potpuno drugačije, sa projektovanim periodom trajanja, što ne zaslužuju, jer su bendovi prije, a kod nas još uvjek tako i traju. Radi se o eksperimentaloj muzici, muzika koja je izuzetno iskusno odsvirana kao da se radi o osobama koje mnogo više razmišljaju ili planiraju, a nije ni čudo što svaki saksofonista koji dugo ili uporno svira svoj instrument zvuči kao John Coltrane, gitarista kao neki drugi gitarista i to važi za svakog muzičara, prosto toliko očigledna činjenica da se suočavamo sa misaonim procesom koji je ponekad toliko začuđujuć i prosto nas čini pomalo nervoznim, kao da smo majmuni, e ovaj album je bukvalno težnja za opstankom unutar linije ljudskog djelovanja, svega što nam pripada kao ljudima. Neuporediv sa bilo kojim džez muzičarem, s tim što podsjeća jako na Brötzmann-a u tim fazama slobodne improvizacije, prosto slamka za koju se hvata kad je potrebno doći do istine.

Naslovi: 1.The devil told you to play!, 2.Play more

ocjena albuma [1-10]: 10

edo žuđelović // 06/08/2022

PS: Alex Gray - Organ, Bamboo Sax, Percussion
Rob Magill - Tenor Sax