Hm, ne znam točno što su ovi Slovenci mešetarili sa zvukom ili su moji zvučnici otegnuli papke, a nisu, ali meni produkcija ovdje nadebelo šepa. Gitarist Gregor Lavtar, lijepo piše, snimao je i miksao ovaj materijal, prvi nakon odličnog albuma "Cloaks of Oblivion" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=26768 otprije punih 5 godina. Da li je to zbog novog izdavača iz Danske koji je uglavnom specifikum za NWOTBHM i speed/ power, pa su se poslužili artiljerijama u opsežnim frekvencijama visokih registara da su Ivana Tegle Cepanenca bubnjevi stavljeni u pozadinu ko' da su sinkopa konvertirane ritam mašine i programa nafrcani uz to s dvije gitare koje prekrivaju čitav zvučni koridor baš upravo visokim tonovima potpuno izbacivši basove, odnosno duboke registre filtirajući ih u sterilnu čistoću. Kao što su se nekad presnimavale audio kasete dodavajući na obične 'normal position' efekt CrO2 (krom-dioksid), a uz to i onaj kratkotrajni hype 'dolby' što je sveskupa rezultiralo dobranom kakofonijom premda je audiofil imao i solidnu, koji puta i vrhunsku hi-fi opremu, uostalom i obični walkman je mogao priuštiti kvalitetne diskofilske performanse. I još se nešto ovdje primjećuje: nema činela kao da su izbačene, a opet po zakonu akustike, trebao se dobiti plastičan efekt, no nema ga. A također je i Klemenov vokal u tenoru, koji puta i ciktavijem, tako da sam osobno vrlo mrgodan što se tiče kompletne produkcije baš kao da sam uzeo preslušavati neku od starih kaseta iz 80-ih. Što je dovoljno jasno da se ovdje na 50-ak minuta njeguje oldschool tretman thrash brzanaca na granicama speeda. A sasvim drugačija stavka je sama svirka. Tu nema greške. Koncizno i koji puta grandiozno s uhvatljivim riffovima, melodičnim gitarama, snažnim solističkim izbojcima i ponekim nadodanim efktima grmljavine, oluje, kiše i sličnim zvukovima exterijera kojima u konceptu šire prostornost od pjesme do pjesme sa zanimljivim metaforičkim poetskim zahvatima ne zazirući od mitologije preporoda Gajinog bijesa, prihvaćanja kleveta, lebdenja izvan materijalnog oblika u zasljepljujućoj tami krikova lešinara i šakala očekivajuću neku zemaljsku reformu, elem, ovdje nema individualnih premisa nego klasičnog epskog posezanja u dobro poznate okvire nadrealizma, iluzija i svestrane bajkovitosti. Što nimalo nije nemaštovito u koheziji dramatičnog horrora, misterije i armagedona.



Deset pjesama, minus jedan kraći instrumental "By ignorance of obscured" imaju svu znamenitu odliku thrash/speeda impregniranu i power faktorima (koje ja ne ljubim osobito) pokazujući da su odmaknuli od prethodnog, meni daleko boljeg albuma. Otišli su u jednostavnijem smjeru, nema onoliko kompleksnosti, a bome niti psihodelije, tek samo jedan staccato uvod u power-baladu "Praise the serpent queen" koja ipak to nije mada iznosi punih 8 minuta monumentalnosti koja može, a i ne mora ostaviti neki grandiozni utisak. Ima ovdje sjajno režiranih komada, to van svake sumnje sa svom potrebitom agresijom i energijom, samo ta produkcijska začudnost redukcije basova je štriga u uhu. Ipak ovo nije "...And Justice For All" nakon smrti Cliff Burtona...

Naslovi: 1.The awakening, 2.Worms, 3.Beyond the black, 4.By ignorance of obscured, 5.Coffin-bred, 6.Praise the serpent queen, 7.Gone with the floods, 8.Aegeon's wrath, 9.Maternal foundry, 10.Tellurian rapture

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 24/09/2022