Nakon što je napustio ljubljanski Eruption, gitarist i pjevač Andrej Čuk pokrenuo je ovaj sastav 2020. i odmah katapultirao demo "Entranced by Decay" s tri autorske pjesme. Bješe to poprilično ekstremniji korak, istina matični bend je imao svojih 'off & on' trenutaka na onom albumu "Cloaks of Oblivion" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=26768 (2017), a Čuk je pošto-poto odlučio zaigrati na koegzistentniju kartu. Spojem starog 80/90's death stila s nabijenim groove sedativom bubnjara Roka Lukavečkog koji ih je nakon tog prvog demo rada napustio prepustivši palice Matjaž Winkleru, trenutno angažiranom i u Keller, a udaraše i u Starim devicama, Shotdown, EstWind i Requiem, novi materijal se kovao dvije pune godine. Prvo su prethodila tri odlična singla, svaki drugačiji, naznačivši jake kompozitorske atribute. "Lowermost baptism" izranja iz oštrog de-krešendo riffa s tromijim uvodom odvalivši nakon 40-ak sekundi urnebesni tempo na granicama speed-thrasha, baš onako kako su nekoć pionirski death bendovi i kombinirali ekstremne solucije usporavajući ih po fragmentima. Ujedno, ovo je odmah pogodak u kompleksno razvijanje aranžmana sa središnjim tremolima i naprijed-nazad gibanjima, te protagonističkim inspiracijama slovenske književnosti, često mrače, turobne i soc-realistične s religioznim premisama o hodočašću koje se pretvaraja u nesuvislu tiradu kompromisa između grijeha i oproštenja.



Najkraći singl "Death vernacular", a i stvar na albumu od nepune 3 minute vrši frontalni napad s ezoterično-metafizičkim svojstvima o zamrznutom kadru najdužeg trenutka na kraju života, one prelazne sfere iz odumiranja tjelesnosti u duhovno poniranje izbjegavši tradicionalan pseudofilozofski Sausserueov sindrom urona u smrtnost poručujući da neki traže vraga kroz ritualnu narav umjetnosti, a drugi pak na klackalici omče. I treći singl je pak, najdulja pesem "Vile grace" s uvodnim baladičnim staccatima nafilanim moćnim tremolima podižući dinamičke tenzije mic po mic uz prisustvo i black izbojaka što se posebice očitava u izmjenama disonanti i tih tremola otvorivši put i za monumentalnost od čak 7 minuta.



A već po ove tri skladbe dalo se naslutiti da Čuk i ekipa ozbiljno odskaču od Eruption koji su novi album "Telluria Rupture" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=31757 neshvatljivo producirali bez basova (!) sa čudnim tonskim performansima. I što je sad zanimljivo, pjesme su suprotno od očekivanja stavljene na završetak albuma s 'uljezom', "Sublimation", naizgled eksperimentalnim komadom samplovima publike i šapata u obrnutoj reprodukciji poigravajući se black/doom figurama, a bome i Sabbath-ovskim manipulacijama, no u trećoj minuti onda iskoči klasičan death napržen i nakićen progresijama. Okey to su uzbuđenja zapleta, raspleta i epiloga, ali avaj, najpotentniji dijelovi su na samom početku albuma s dvije ubitačne galopčine "Hunted" i "Cadaver synod" u kojima do izražaja dolaze gitarske fluktacije riffova i međigara; uz Čuka drugu gitaru svira Jaka Črešnar (ex-BattleX, radi i u Panikk) nastavljajući niz elementarnih formi na nivou bliskom starim Hypocrisy i sukladnoj švedskoj sceni premda bend sam za sebe tvrdi da su mu osnovni uzori Morbid Angel, Possessed, Grotesque i Nihilist (of course, Švedi). Ima i melodičnih upliva poput "Ghoul presence" s duet gitarama u samom uvodu, ajde malo i starog In Flames ozračja kojeg se više niti ne žele prisjećati, zatim stepenastog klišeja "Perdition crown" i odrješitog thrash galopa "Gaping maws of cerberus", a nije naodmet ne spomenuti odličan vokal, po ničemu posebno specifičan, no prepoznatljiv i nimalo nametljiv, baš onakav kakav treba biti premda se guši u stotinama vrlo sličnih. I produkcija je čista, čak i raskošna, dakako drugačija u odnosu nego prije tri-četiri desetljeća, tako da su sekundarne particije odvojenih kvaliteta i nikako u njima ne treba tražiti striktno generički death. Ukratko, odličan debi sa starinskim manirima u izrazito primamljivom groove naboju.

Naslovi. 1.Hunted, 2.Cadaver synod, 3.Ghoul presence, 4.Perdition's crown, 5.Gaping maws of cerberus, 6.Lowermost baptism, 7.Sublimation, 8.Death vernacular, 9.Ville grace

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 08/10/2022