home > mjuzik > Optical Delusion

kontakt | search |

ORBITAL: Optical Delusion (Orbital Recordings, 2023)

Šuškalo se svašta po kuloarima da su se braća nakon zanimljive dvostruke kompilacije "Thirty-Something" (2022) s brdom neobjavljenih snimaka definitivno razdvojili i krenuli svatko svojim putem. Možda. Za sada još nije sigurno, ali su ujedno i najavili još novih radova koji su nastajali tamo prije proklete Covid-19 ere, cirka nakon "Monster Exist" albuma (2018). Činjenica jest da na ovome 10. studijskom albumu gotovo kompletan materijal potpisuje Paul Hartnoll, a burazer mu Phill je učestvovao tek samo u 3 kompozicije što znači da ima neke istine u naklapanjima.
[  ]

Druga stvar jest da na ovome materijalu ima gomila suradnika, primjerice Jimmy Day kao supotpisnik nekih pjesama, te čak 8 gostujućih vokala što opet sugerira kako je album nastajao nezavisno od bratske sloge. Evo već u prvom, izrazito oštrom singlu "Dirty rat" s EBM/ industrial/ hip-hop elipsom gostuje Jason Williamson, frontmen Sleaford Mods s jakim političkim angažmanom na granici punk revolta upirući prstom u nametnuto društveno mnijenje okrivljujući medicinu i nesposobnjakoviće da se odupru katastrofalnim rezultatima pandemije. Sam Paul je izjavio da je to ustvari punk rock buđenje za glasače koji su odabrali vlast, te stoga im valja preuzeti odgovornost za vlastite postupke.



Drugi singl "Ringa ringa" vraća u ono staro doba slave rave i acid-house techna sa snenim vokalom Mediaeval Baebes pjevajući dječju pjesmicu "Ring around the Rosie", po naški 'ringe, ringe, raja, mala djeca čuč', no u podnaslovu su je Orbital imenovali kao 'staru narodnu pandemijsku pjesmu' u folklornom ažuriranju nekadašnje srednjovjekovne kuge nastavljajući vrlo slično u "Home" sa Annom B Savage i pulsirajućim technom "Day one" s Dinom Ipavić na rubovima opere dajući onaj stari šmek hitova "Belfast" ili "Chime" ozarivši prijeko potrebnom vedrinom koja im je i više nego predugo vremena manjkala. Znalo se događati da su u stilskom aspektu u zadnjih 20-ak godina upadali u nepotrebne eksperimentalne zavijutke tražeći neke nove mogućnosti izraza više iz same ćudljive prirode vlastitog progresa nego li generalnog remonta u čemu su se često pogubili u nedorečenosti. A to su im bile karakteristične boljke ostavljajući kiseli dojam. Uostalom, poznate su priče o toj bratskoj kemiji što je vrludala nakon velike slave i njenog naglog pada početkom 21. stoljeća u potrazi za formulama gdje nije bilo nikakvih velikih rješenja.



Na svu sreću, ovdje nema takvih izrazitih artističkih pobuda, Paul je odlučio da je najbolje da radi ono što mu je oduvijek i najbolje polazilo u segmentu plesnih tempova prošaranih prozračnim bojama synthova sa psihodeličnim uronima i tek malčice razbarušenijim, ovaj puta znatno skraćenim aranžmanima do maksimalno 7 i pol minuta, primjerice u trećem singlu "Are you alive?" koji je za radijski eter sabijen u 3 i pol minute. Jasno, oduvijek su te njihove albumske dugačke verzije bile uzbudljive ne samo za intimno slušanje, nego i za koncertne izvedbe, međutim, na plesnim podijima su izazivale dosadu s dugačkim uvodima, zatjeravanjima i neverending krešendima, a u ovom primjeru udruženi s prijateljicom iz studija Penelope Isles, točnije vokalom Lily Wolter utjelovljena je središnja fabula egzistencijalne krize koju smo svi osjećali tokom protekle 2-3 godine mučeći muku s osnovnim postulatima nametnute izolacije i lockdowna, rada od kuće (kako tko) ne želeći se predati oportunizmu.



U principu, nakon jako dugo vremena ovdje skoro i da nema praznih hodova. Tek u instrumentalnom predahu "The new abnormal" za d'n'b fokus "Requiem for the pre-apocalypse" koji ima odlične predispozicije za žive svirke s nekoliko vitalnih breakova i podizanjem atmosfere one čežnje za slobodom izlazaka ne samo noćnog, već i danjeg života. Pred sam konac, dolazi jedna programatska "What a surprise" s Little Pest koja više odgovara povratničkim Cabaret Voltaire radovima s uvrnutom elektronskom maglom, iskrivljenim vokalima i vožnjom po zamuckivajućim ritmovima oslanjajući se na etiku sempliranja, a zadnji komad "Moon Princess feat. Coppe" elastično brazdi tretmanima synthova u nizu dijelova koji se nanose jedan na drugi.
[ Orbital ]

Orbital   © 2023 Kenny McCracken

Mnogo toga ovdje zvuči onako kako su Hartnolli naviknuli isporučivati bez hrabrijih zahvata argumentirajući da mogu još uvijek zagolicati kreativnošću, ali ne mogu dosegnuti nekadašnje vrhunce inspiracije u realizaciji. Kako jeste, ovo je ipak olakšanje da postoji određeni elan što, valjda priprema još neko fleksibilno ostvarenje.

Naslovi: 1.Ringa ringa (the old pandemic folk song) feat. Mediaeval Baebes), 2.Day one (feat. Dina Ipavic), 3.Are you alive? (feat. Penelope Isles), 4.You are the frenquency (feat. The Little Pest), 5.The new abnormal, 6.Home (feat. Anna B Savage), 7.Dirty rat (with Sleaford Mods), 8.Requiem for the pre-apocalypse, 9.What a surprise (feat. Little Pest), 10. Moon Princess (feat. Coppe)

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 18/02/2023

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: The Land of Thule

BURZUM NEW: The Land of Thule (2024)

| 18/05/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Mentally Unengaged, EP

SLUGPIT: Mentally Unengaged, EP (2024)

| 18/05/2024 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Fear The Time, EP

FEAR THE TIME: Fear The Time, EP (2024)

| 17/05/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Ravensbrück

RAVENSBRÜCK: Ravensbrück (2024)

| 17/05/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: The Last Will and Testament of UK Subs, live

U.K. SUBS: The Last Will and Testament of UK Subs, live (2024)

| 16/05/2024 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*