home > mjuzik > Benighted Desecration

kontakt | search |

CADAVER SHRINE: Benighted Desecration (Chaos Records, 2023)

Lik ima toliko side projekata da bih proveo pola popodneva da ih sve pobrojim. Dovoljno za reći da je frontmen eksperimentalnog Black Metal/Noise projekta Gnaw Their Tongues. No ako ste očekivali kaotičnu kakofoniju buke i black metala na ovom projektu prevarili biste se. Naime Cadaver Shrine na svom prvom albumu (ima još i demo) nudi truli, teški, spori i muljeviti death doom.
[  ]

'The Reverberation' bi svojim početkom dala dojam da je u pitanju drone metal, no kako se stvar razvija taj dojam nestaje. Bubnjevi su zabačeni u pozadinu i ovo je ona strana death dooma koja je bliža bendovima poput Wormphlegm negoli My Dying Brideovima ovog svijeta. Melankolija popraćena teškom podlogom dolazi pred kraj pjesme, možda jedina doticajna točka sa black metalom.

Slijedi 'And death crawls' sa teškim doom riffom i svojim reverbiranim zvukom stvara jednu zlokobnu atmosferu. Da je malo sporije moglo bi se kvalificirati kao funeral doom, ali vrlo brzo prelazi u blast beatove i death metal prljav kao truplo što se samo iskopalo ispod dva metra zemlje. Drugi sloj gitara daje na atmosferičnosti i pridaje drugu dimenziju da album ne zapadne u monotoniju. 'Dragged away' isprva počinje tugaljivo, recimo to dogmatski doomerski, te ne napušta tu neku dimenziju razvojem pjesme, iako i ovdje ima teških death pasaža da zadovolje svakog nekrofila sa zrncem samopoštovanja. Kraj pjesme je melodičniji, ali i to uzeti sa zrnom soli jer sve na ovom albumu je prljavo, muljevito, i nepristupačno. Možda u neku ruku da kao usporedbu uzmemo švedski Funeral, ali ni to ne bi bilo baš pogođeno.



'The black door' otvara chug riffom i s vremenom usporava u taj neki uznemirujući death doom dok noseći riff služi kao temelj i okosnica. Kraj pjesme je opet melodičan koliko može biti. Možda malo formulaično ali kad u obzir uzmem koliko različitih stvari ovaj Nizozemac radi ne da nije loše, nego je boli glava dobro. Pjesme ne traju dugo i nijedna ne prelazi 6 minuta. 'Tongues spread', peta po redu, nastavlja niz odličnih numera na pola puta između cavernous deatha i death dooma. Opet sablasne lead gitare na tešku death doom podlogu. Recept za dobar album.

Naslovna 'Benighted desecration' je filler, ali to ne govori baš previše jer i ona ima svojih dijelova, 'Faceless abomination' otvara sa blastbeatom i nastavlja niz dobro odmjerenog death dooma. Album kraju privodi pjesma 'Shattered corpse'.

Odličan death doom album za sve poklonike prljavijeg zvuka. Pjesme ne traju dugo pa nije ni zamoran, ali da je težak-jest. Poslastica.

Naslovi: 1. The Reverberation, 2. And Death Crawls. 3. Dragged Away, 4. The Black Door,
5. Tongues Spread, 6. Benighted Desecration, 7. Faceless Abomination, 8. The Shattered Corpse

ocjena albuma [1-10]: 9

marko šiljeg // 14/05/2023

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Zebra

ŠIZA: Zebra (2024)

| 27/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Jugoslavija 1941​-​1945

BRANDKOMMANDO: Jugoslavija 1941​-​1945 (2024)

| 27/03/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Disgraced Emanations From A Tranquil State

APPARITION: Disgraced Emanations From A Tranquil State (2024)

| 26/03/2024 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Levitate

GHLOW: Levitate (2024)

| 25/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Time to Breathe

SM4LLPOX: Time to Breathe (2024)

| 24/03/2024 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*