Kao što je napisano u kratkom opisu recenzije, ovaj projekt je kolaboracija članova Ulvdalir, Horthodox i Womb11. Ono što se nudi je stara škola power electronics izričaja i to, kao što ime albuma sugerira- u tri čina. Kompozicije su jednostavno nazvane I, II i III pa ih neću više zasebno imenovati. Prva kompozicija počinje pulsirajućim synthevima koji su praćeni nekakvim šuštanjem nalik na lomljenje grana. Nije abrazivno i mislim da više naginje ka konceptualnom negoli harsh izričaju. Manipulirani vokali kao trademark žanra dolaze relativno brzo uz upliv određenih pištavih industrial zvukova. Sami početak albuma a već sam navučen na vrsno odrađen hipnotički repetativan izričaj isprekidan tim industrial noise detaljima. Skladba oko pete minute ublažava dajući svojevrsni predah, ali se agresivnim vokalima vraća u formu koju je postavila na početku. Industrial elementi se polagano i dozirano intenziviraju i spuštaju pritom ne prelazeći granicu nesnosne buke. Ne znam ruski pa ne mogu baš reći o čemu se tu zapravo radi, pa ću dojam zadržati samo na zvučnom iskustvu. S obzirom na repetativnost stvar je možda malo preduga za vlastito dobro, jer joj samo fade out traje solidnu minutu.



Druga skladba počinje malo čišćom elektronikom, uparenom sa zveckanjem ključeva ili vrećice sa sitnišem. Pretpostavljam da barem toga ne nedostaje s obzirom na tečaj njihove valute. Izmjene u elektronskom segmentu praćene vokalima razbijaju monotoniju, iako to zveckanje nakon izvjesnog vremena postaje blago iritantno, uzevši u obzir futurističku orijentaciju ostalih segmenata skladbe. Malo old school sci fi utjecaja, laseri iz b-filmova ili zvučni efekti prve serije Zvjezdanih staza, da je više toga a manje tog prokletog zveckanja bilo bi toliko bolje. Vokali već prelaze u manijakalno deranje pa barem odvraćaju pažnju od tog iritantnog detalja koji ne prestaje cijelo trajanje pjesme od preko sedamnaest minuta. Nije loša, mogla je i bolja.

Završna kompozicija je minimalistički power electronics koji bih opisao kao da uzmete Whitehouseovu 'Why you never became a dancer' i oduzmete joj svu buku, supstancu i agresiju. Ljuštura izričaja i apsolutni minimum bez nekog posebnog smisla. Razočaravajući epilog albuma koji je isprva obećavao.

Jedna vrlo dobra, jedna solidna traka i jedan očiti filler, na prvo, doduše nepotpuno slušanje mi se činilo da će biti prava poslastica. Ovako ostajem ravnodušan. Ako se ovaj projekt nastavi iskreno se nadam boljim materijalima u budućnosti.

Naslovi: I, II, III

ocjena albuma [1-10]: 5

marko šiljeg // 10/02/2024