home > mjuzik > Tales From Beyond the Firmament

kontakt | search |

THE FREAK FOLK OF MANGROVIA: Tales From Beyond the Firmament (No Profit Recordings, 2024)

Praktički, moglo bi se konstatirati da je ovo svojevrsna riječko-pulska supergrupa sastavljena od bivših i sadašnjih članova cijelog niza bendova: Balathon, Delta, Mighty Zazuum, My Pitbull Lucifer, Koshkin/Ivas, Super Booster, Xenosa, Asheraah, Flip Flop Fatality, Mrave brojim, Ova stvarnost… Od osnutka 2016. imali su poprilično tumbanja postave od koje je jedino ostao gitarist i klavijaturist Luka Kiseljak. Znameniti nastup uoči Acid Mother Temple u pulskom Palachu zabilježen je na prvom albumu "Sonic Meditations Live at Palach" (2018), a onda su ponovno na istom mjestu snimili i drugi album "Temple of the Second Moon" (2020). Oba albuma su dostupna kao besplatni download na njihovim bandcamp stranicama.

Svaki album je radila drugačija postava, a što je interesantno, nitko od njih nije vokalist (spomenuti albumi su instrumentalni), pa su tako ovom prilikom, za ovaj treći, a službeno prvi pravi studijski album ugostili Vedrana Župarića koji je odlično otpjevao vrlo kratke role u dvije teme o kojima ću kasnije. Njihov uglavnom instrumentalistički pristup (dva momka i dvije djevojke u ritam sekciji, Dina Ivas - bas i Lena Crnković - bubnjevi, ej čovječe, voi capite, signore!) je slojevito bogat mišung post-rocka s aditivima post-metala o čemu sve zavisi kako osim Kiseljaka papučicu distorzije stisne drugi gitarist Ivo Juričić, a onaj infrastrukturni kostur se svodi na stoner s dobro poznatim melodijskim i aranžmanskim šablonima u kojeg rado prigrle dostatnu količinu psihodelije i space-rocka, a po tome se nadebelo razlikuju od klasičnih hrvatskih, uglavnom jako dosadnih, zagrebačkih stoner bendova uz čije albume se zaspi već nakon 2-3 pjesme kao na predvidljive filmove Ante Vrdoljaka i uloge Rene Bitorajca alias furke na Leonardo DiCapria koji zna samo glumiti grubog i osorno arogantnog pametnjakovića. Od takvih likova mi se uistinu oće srati, a pogotovo od njihovih obožavatelja.



Album ima samo 4 teme različitih dužina koje pospješuju bogati pasaži počevši od 9 minuta "Astral nomads" s pritajenim ambijentalnim synthom i gitarskim post-rock staccatima mic po mic tempirajući transcedentalnost čitave naravi albuma koja se doživljava intuitivnim progresijama: u drugoj minuti iskače moćan grunge riff i bubnjarski šus s puno prelaza, uzmimo nije daleko od žestokih linija Black Sabbath i Electric Wizard, središnji dio odlazi u kompleksniji manir fino ugođene staccato psihodelije (sviđa mi se drajverski bas!), pa ga onda malo gitarski legato protegne i u alternativni/ krautrock dinamičkim minimalizmom stalno održavajući melodičnost, pomalo i shoegaze melankoliju, isprekidane dionice pune ambijenta i laid backa vijugavih synth linija, te za kraj klasičan space-rock s pojačanim wah-wah solažama i odjavnim ambijentalnim staccatima, ma perfektno na samom početku!



Prva vokalna "Dancing in the dunes" jedri uvodnim gitarskim reverbima s ponovno raskošnim ambijentalnim figurama mračnijeg post/ krautrocka, e onda nakon skoro dvije minute ožeže žestoki riff nadomak stoner metala, a u ovome slučaju razlike su u nijansama spomenutih stiskova na distorziju. Župarićev vokal ide kroz akord poput Ozzyja, poprilično mu je sličan iz mladih dana i da se krivo ne shvati, pazite Black Sabbath su nekoć bili fantastičan bend, a i onaj povratnički album "13" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=17046 (2013) je dostojanstveni oproštaj velikana, elem, The Freak Folk of Magnolia (u nastavku samo TFFOM) su u ovoj pjesmi saželi srž stonera sa psihodeličnom lirikom o trip/ LSD iskustvu lutanja kroz prostor i vrijeme, preko mora pijeska i zagonetnim vrludanjima 'perennially glides', ali tako baš i treba biti da se razbija glava kad se i ne ušuškaš u tripu da bi imao vizije. Nešto treba i bistre glave dati mašti na volju, kaj ne? Sjetite se, Sabbathi su hit "Snowblind" napravili na obilatoj kunzumaciji kokaina, a prvo se smatralo da govori o polarnoj sljepoći kod Eskima, ha-ha-ha!

Ovdje je svaka pjesma posebna i drugačija, evo najkraći instrumental "Cosmic druids" (nepunih 5 minuta) zaziva metafizičko-ezoterične metafore: prve dvije minute su meditativni neo-hippy ugođaj ambijenata a'la Brian Eno, a onda iz te lagodnosti iskoči bombetina nadomak math-rokačine s ponešto blaže noise frakcije, taman ugodne za recimo (iznad)prosječan komercijalan radio program gdje se vrti Pixies, Nirvana, rana PJ Harvey i The Birthday Party s Let 3, The Bambi Molesters i Franci Blaškovićem koji svima poručuje, zna se što... A onda na kraju dolazi ubjedljiva ljepotica "Unveiling empyreal runes" od čak 13 minuta s faktički toliko enigmatičnom lirikom koja može biti štošta, a vjerojatno ništa od onoga što prvo padne na pamet. Ne bih ovdje htio preducirati i insinuirati, ovo je duboka stvar koju treba tek otkriti što predstavlja jer stihovi sami po sebi imaju rafinirani poetski smisao sofisticiranosti i očito nisu, samo tako, kako bi neuki ribar na ušću Riječine rekao 'trpovi i žabe u mojoj mriži'. Dozvolio je TFFOM slobodan diskurz da se zarola koji joint i podrobno razmisli o nizu sličica koje kreću od još jednog synth/ post-rock staccata u tromi groove što se kotrlja u epohalnoj priči do šeste minute, a onda nagli preokret u progressive s ambijentalnim dekorom nadomak world-music pasaža i tim sjajnim basom Dine Ivas koja vodi atmosferičan dio kompozicije blueserskim tempom, a gitare frcaju laganom psihodelijom, taman ono što i treba kada se zarola joint, te u devetoj i pol minuti pređe na jače dejstvovanje s naglašenim tempom, e, reći ću, ovdje je čak i post-metal a'la Cult Of Luna nakratko eksplodirao, da bi do kraja aranžman otišao u fantastičan miks space/post-rocka.

Samo 34 minute albuma je premalo za ovu postavu koja, eh, ne znam oće li se održati i do narednog. Koliko mi se čini, Luka Kiseljak odabire članstvo i stalno traži nove izazove, ova varijanta je odlična (bile su i prethodne, obavezno ih poslušajte), a meni se čini da bi umjesto Jamničke za gemište trebao ponovno koristiti Sarajevski Kiseljak. Je, ovo je daleko najjači domaći stoner album u tekućoj 2024. godini.

Naslovi: 1.Astral nomads, 2.Dancing in the dunes, 3.Cosmic druids, 4.Unveiling empyreal runes

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 07/06/2024

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Tko Je Ovdje Kome Guzica?

MAMOJEBAC: Tko Je Ovdje Kome Guzica? (1995)

| 06/10/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Foundations, EP

SERJ TANKIAN: Foundations, EP (2024)

| 04/10/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Na rubu mjeseca

LADO BARTONIČEK: Na rubu mjeseca (2024)

| 02/10/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Uncollected Noise New York '88-'90

GALAXIE 500: Uncollected Noise New York '88-'90 (2024)

| 27/09/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Nekro san

ATOMSKI RAT: Nekro san (2021)

| 26/09/2024 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*