Značenje drugog albuma često je vrlo diskutabilno, pogotovo što su u slučaju Suede sve kritičarske norme i potraživanja bila vrlo visoka nakon sjajnog debija iz 1993. Prilično sumnjičavi kritičari koji su do nebesa ishvalili prvijenac u najavama prilikom izlaska ovog albuma slijegali su ramenima i proricali kojekakve prognoze koje apsolutno nisu imale nikakvog značenja osim stvaranja medijske pompe što je itekako pogodovalo stvaranju povoljne klime jer su Britanci tih godina krenuli u medijsko osvajanje svijeta brit - popom.
Brett Anderson je otvoreno priznao da duh ideje leži u kombinaciji David Bowie / The Smiths, te da je dugi niz godina čeprkao detaljno po njihovim diskografijama i bio njihov veliki obožavatelj, te da nikako ne može sakriti ono što su ga učitelji naučili.

Suede je postala ovim albumom grupa koja je unatoč utjecajima (koji su u glazbenoj praksi često iskorištavani, što kopije dovodi opravdano u podređeni i omalovažavani položaj), ostvarila vanserijski album na kojem je izraženo vlastito ja kroz niz iznimno uzbudljivih pop pjesama širokog obujma tema i osjećaja. Kao prvo, tu su tri velika hita - "We are the pigs", "The wild one" i "New generation" koji su ih učinili najpopularnijim sastavom u Britaniji te sezone uz Oasis, zatim album je koncipiran na osnovi savršene zbirke savršenih pjesama od kojih gotovo svaka ima svoju radiofoničnu, odnosno singl formu pop pjesme izuzev uvodne programatske "Introducing the band". "Heroine" je pjesma posvećena Marylin Monroe kroz ironizirajuću posvetu, a "This Hollywod life" i "Daddy's speeding" su grandiozne ikone besmrtnosti o James Deanu. "The Power" je tipična Bowievska laganica iz vremena glam rocka, a vrijedi spomenuti i tužnu baladu o uličnom životu "The asphalt world", te pokušaje glamouroznih klavirskih aranžmana u naslovima "The 2 of us" i "Black or blue".

Nakon ovakvog epohalnog albuma, svijet britanskog popa i rocka više nije ostao isti. Ocijene su bile fantastične, tiraž milijunski, koncerti i turneje rasprodani, što je cijeli niz brit - pop izvođača navelo da se trude iz petnih žila kako bi dosegnuli potpuno savršenstvo vlastitog kreativnog izraza. Slijedili su sami briljirajući albumi koji su niknuli poput gljiva tako da se u vrlo kratkom vremenu nije više moglo razlučiti što je bolje - Radiohead, Manic Street Preachers, Blur, Oasis, Pulp…

horvi // 12/10/2003