Da su Kranksi djelovali u 80-im, a u principu, jezgro izvornog varaždinskog benda Krankenhaus je počelo tek u tmurnim ratnim 90-im nakon rasapa naše velike federacije, danas bi imali kultni status poput Discipline Kičme, novosadskih Boya i slovenske Miladojka Youneed. Vratimo se na prapočelo, genijalnog Koju koji je nakon raspada Šarlo Akrobate izjavio da početkom 1982. pokreće sasvim drugačiji bend, još žešći i moćniji. Imao je sreću blagodati da je živio u Beogradu i bio popularna, otkačena rock zvijezda iznimne karizme prezirući komercijalnu stranu show-biza. Alternativac kome pare nisu ništa značile i nije trčao za slavom, a niti kritičkim hvalospjevima, nego se sustavno sprdavao radeći životopisan cirkus.

Kranks identično nastavljaju tu prvu fazu Discipline Kičme kad su im došli trubači Zoran Erkman - Zerkman i Dedža na slavnim ex-Yu radovima "Ja imam šarene oči" (1984) i "Svi za mnom!" (1986), a ako niste znali, s prvog im albuma "Sviđa mi se da ti ne bude prijatno" (1982) bez trubača, samo s bas gitarom i bubnjevima, danas popularnog glumca Srđana Todorovića - Žike, video "Nemoj!" (da bacaš betonske table sa vrha svoje zgrade) dosegao je na ondašnjoj najgledanijoj TV top listi "Hit meseca" no. 6, pa su Koju pitali kako je to moguće? Odgovorio je 'neko je morao glasati za nas'. Bilo je to šminkersko vrijeme novog romantizma, new-wavea i elektronike, disco i pop kulture Michael Jacksona, ranog hip-hopa i Madonne, a ovo današnje je vrlo slično utjelovljeno u hipsterskim revival trendovima. Koja je već tada rekao da je hip-hop najveća revolucija nakon rocka i punka, bio je prvi reper, prvi noiser, a i prvi je ustalio de-kompozicijsku sktukturu 'pop' pjesme u iščašenim formatima kako mu je to god palo na pamet. Umjetnik. Elem, ovaj varaždinski bend je sa svojim dosadašnjim studijskim i živim radovima od 2022. dovoljno zagolicao javnost i medije izbacivši 6 izdanja o kojima sam se dovoljno napisao, čak i više od nekadašnjih Džuboksovih kritičara o Disciplini (a i onih kasnije iz magazina Rock-pop), ali praktički nisu nigdje primjećeni i vrćeni na radio stanicama jer je, zna se, kultura i naobrazba hrvatskih radio urednika klasična shema Valjak-Kazalište-Fosili-Krila-Gibonni-Oliver-Tereza-Mišo-Thompson... Tu nema pomoći. I tak to bu ostalo poput Ljudevita Gaja koji je nas kajkavce htio izbrisati. Pizda mu austro-ugarska ilirsko-hipsterska koji se sramio našeg seljačkog kajkavskog dijalekta. Vjerojatno je u duši bio teška prodana pederčina koja je izmišljala ulizivanje u guzicu Ilirskom preporodu s otklonom od Slovenaca i Srba, a praktički, sve su to isti jezici i kultura. Nije uspio u ideji 'Hrvat uber alles', poserem ga. Bio je početak ustaštva.



Ovdje je potpuno oGOLjena DIY, live snimka 36-tog koncerta Kranksa održanog 21.03.2025. gdje najzanimljivi bend današnjice slijedi svoje zacrtane putanje energičnog rocka kontaminiranog funkom, noiseom, pop glazbom i rock and rollom u maksimalno alternativnoj verziji šiba svoje, jako dobro znane autorske pjesme između kojih su najzanimljiviji psihodelični detalji, a ima ih napretek, samo činjenica jest da su oni prosječnom ljubitelju Kranks stila, dosadni i ne razumije ih istom kao i onome tko je slušao dva rana albuma The Pop Group velikana. Od urnebesa "KKK (kranks kranks kranks)" skoro s d'n'b udarcima i furiozne bas gitare, te sjane duhačke sekcije što svira riffove, psihodeličnih uboda za ulazak u hardcore hit "Who ist kranken" na razini prve Miladojke Youneed s elementima The Exploited, ovaj bend šara kontemplaciju punka, new-wavea i noisea, a u narednoj je dosegao apsolutni psihodelični vrhunac - "Nisam svoj" je po mom sudu jedna od najoriginlnijih energija koju ovaj bend ima u kompleksnom psihodeličnom aranžmanu, ono što se ponekad nađe na repertoaru velikih bendova i autora; ovdje su spojeni krautrock, Bowie, Miles Davis jazz, avangarda, psihodelija, dub (nije reggae) i snažan alternativni punk. Duhači su onovica melodija šarajući hitovima "Si gore?" u skoro hardcore elanu, nešto lakšom "Hefestova kći", originalnom melodijom duhača u temi od svega nepune 2 minute čudnog i vrlo interesantnog, modernog folk-punka s punom melodijskom instalacijom duhača, a bome i psihodeličnom vokalnom strukturom. Nešto zaista originalno što se uočava nakon više preslušavanja. Raritet. "Das ist nicht normal" je za sada prvi singl u kontemplaciji standardnog Kranks stila, ali ovdje se kao hit pogodak za koncerte nameće i "Ne bojim se" koji komotno u ovakvoj varijanti pojede i Orgazmovo "Lišće" i Idola "Odbranu i posledrnji dani", ali tko šljivi na vrbi mišljenje mene starog posranca, pijandure, majmuna, idiota i bezveznjaka. Moj veliki uzor, pokojni John Peel mi je rekao još davnih 90-ih 'ne obaziri se na seljačine i sitne duše, oni uvijek pokušavaju da unište kreaciju, rock'n'roll je duboka muzika, dublja i od mene i tebe'.

Često si mislim kako nakon smrti John Peela, ujesen 2004. više nema dobrih bendova i autora jer Peel, opravdano nije bio pristaša reto trendova. On je bio katalizator, to je prenijeo na mene. Kranks live, ovaj album je nešto momentalno najbolje na hrvatskoj underground sceni, mada ne i stopostotno originalno baš upravo zbog Discipline, ali su zato psihodelični, eksperimentalni i improvizirani detalji unikatni.

Naslovi: 1.KKK (kranks kranks kranks), 2.Wo ist Kranken?, 3.Nisam svoj, 4.Si gore?, 5.Hefestova kći, 6.Das ist nicht normal, 7.Ne bojim se, 8.Divan dan - Love song - Gol, 9. Ova je ne !, 10.Na istoj strani - Zauvijek tvoj - Stani !, 11.Ne dam glavu !

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 07/05/2025