Španjolski projekt aktivan od 2018. koji u svoj agresivni, ali dobro producirani industrial noise uzima zdravu dozu power electronics utjecaja. Letimičnim preletom diskografije poprilično konzistentan kako stilski, tako i kvalitativno pa je svakako preporuka za ljubitelje dobrog krčkanja i škripe. Limited kazeta materijala od 2021.-2025. izišla je za relativno novu izdavačku kuću koja je u 3 godine postojanja ištancala izdanja od izvođača poput Grey Wolves, Genocide Organ, Anenzephalia ili Linekraft, ako pomaže. Otvarajuća 'God damn it' je komad satkan od zavijajućeg electronics temelja na koji se potom nadovezuje industrial noise kao okosnica izričaja. Sonično gledajući ničeg ne fali, a ništa nije preglasno. Kompozicija ne čeka sa uvođenjem cijelog asortimana (ili arsenala) zvukova pa može jednostavno funkcionirati kao filter za slušatelje. Dinamika zvuka se ne mijenja do kraja i kompozicija je linearna, dok noise aspekt ne prelazi u previsoko pištanje pa ne mogu baš reći da je agresivan, više je do kvalitetnog masteringa.



'Christian Penitentials' nastavlja album manje više u istom stilu, samo je electronics pulsiranje izraženije u odnosu na prethodnu stvar, dok je noise u ovom slučaju zavijajući dio koji slušatelja zapljuskuje u valovima, dok se industrial očitava kroz ritmički industrial kanal koji sve to povezuje u koherentnu cjelinu.

'Works of the Devil' je mirniji komad u kojem bi možda mogli govoriti o ambijentu, ali definitivno ne kao o žanrovskoj odrednici, jer se stvar više bazira na power electronics izričaju za razliku od prethodne dvije, te se po prvi put pojavljuju i vokali. Četvrta pjesma 'Witch-Cult' još više povlači kočnicu te je classy industrial noise za rafinirana nepca sa dozom kinematografskog senzibiliteta. Nazovimo ju pauzom koja bi svakako bila dobrodošla za onaj dio populacije koji tek otkriva čari industriala i biserom ubačenim u sredinu albuma kako bi nas malo iskusnije još više obradovalo. 'Cult of the Regime' (zvuči poznato?) je dosad najkraća na albumu i sa svoje dvije i po minute isporučuje intro u vidu najave tv reportaže na španjolskom, i power electronics kompoziciju sa manjim uplivom noisea, dok se veći naglasak stavlja na dinamiku pojedinih upada različitih zvukova radije nego na kompletan napad na osjetila kroz kontinuirane manipulacije, prikladna engleska riječ bi bila 'shot'. Sam komad je dosta letargičan, ali to nimalo ne umanjuje na snazi iako se radi o intermezzu.

'Death of Carnap' traje 12 minuta i počinje monotono i sa prigušenim noise aspektom, više figurajući kao sci-fi komad, sa prigušenim noise aspektom, jezivom atmosferom pleše po rubu, ali ipak na kraju ne izlazi izvan okvira žanra koji je poprilično konzistentan. Definitivno krojen po mjeri ljubitelja stare industriale iz osamdesetih (spomenio sam Linekraft e pa u toj nekoj tradiciji).

'Anglo-Saxon Attitudes' ništa bitno ne dodaje, vraća se na više noise izričaj, moglo se i bez nje, dok album zatvara 'Agent Orange', koja je više u skladu sa početkom albuma.

Malo remek-djelce if ju esk mi. Definitivno ide među albume godine, eto ta jedna stvar koja nije na kompozicijskom nivou znači da neće biti čista desetka, ali nije da sam u ovu recenziju ušao misleći na generalnu populaciju, nego na ljubitelje žanra i poneki radoznali par ušiju.

Tracklista:
1. God damn it, 2.Christian Penitentials, 3.Works of the Devil, 4. Witch-Cult, 5. Cult of the Regime, 6. Death of Carnap, 7. Anglo-Saxon Attitudes, 8. Agent Orange

ocjena albuma [1-10]: 9

marko šiljeg // 18/07/2025