Ovdje je riječ o novopečenim, mogućim zvijezdama punk riot girl scene. Četiri mlade i maksimalno otkačene djevojke iz Cardiffa osnovale su bend 2018. bez ikakvog iskustva u sviranju instrumenata, te su prvi singl "Jiu jits you/ I don't really like it" objavile 2020., a onda i prvi EP "Baby Shack" koji je u proljeće 2022. dosegao UK no. 92.

Za taj početak su rekle da su gledale dečke na probama koji su se doimali da je sviranje gitara nešto prokleto teško dok su prtljali s pedalama i distorzijama zatelebani u pod s licem poput ošamarene guzice ostavljajući efekt eklektične brit-pop nedostižnosti, no kada su same uhvatile instrumente, shvatile su da je to zapravo damned lako. Spomenuti prvi EP sa 6 autorskih pjesama je bio britki pop-punk nesmiljene zafrkancije: zamislite Spice Girls u živahnom žaru djevojačke večeri opaljene punkom, a ovaj konačni album, s nestrpljenjem očekivan je potpuna radost oslobađanja za druženje s pivom i kojekakvim zafrkancijama što se nose na zabavljanje od tuluma do tuluma samo s jednim ciljem - 'djevojke se samo žele što bolje provoditi'.

Zato je baš i sam otvarač "Girl band starter pack" namjerno snimljen na pivarskoj fešti prilikom koncerta Amyl And The Sniffers s nakanom da zvuči divlje i uzbudljivo poput iščašenog funk-punka Gang Of Four. Djevojke su dakako u prvom planu: lucidna vokalistica Sarah Harvey, basistica Em Smith, te gitaristice Meg Fretwell i Romi Lawrence se kočepere na omotnici albuma pokazivajući najnovije modele tangi, a jadni dečko s brkovima se skriva iza bubnjeva (Nick Doherty-Williams) i mora im udovoljiti u svim aspektima, inače sljede kojekakve sankcije. Uostalom, mnogo ovdje lirike zbori o tipičnim zafrkancijama s naglašenim ženskim seksizmom: 'nisam išla u brit-školu, išla sam u školu za cice, nisam dobivala petice, nego dvostruke d-ice/ pušila sam skrivečki, a sada sam pušačica' ("Tit school"); 'vape/ telefon/ ključevi/ sjajilo za usne/ imam vape u grudnjaku i piće u ruci, a nemam džepove' (dance-punk "Pockets"); 'izlaziti sa mnom je kao s kamenom/ trčim unatraške jako brzo/ inteligencija me privlači na čudan način/ svom psu govorim francuski' ("Unhinged" s ponovno Gang Of Four post-punk/ funk elementima, ponešto syntha i trubom, taman za varaždinske Krankse).



Sprdavaju se s mnogim ženskim kompleksima počevši od debljine, primjerice u singlu "Gok wan" gdje zbore 'ako mi je trbuh ravan, a stražnjica živahna, možda bi mogla sve natjerati da me vole/... izgledam dobro, to je sve što radim/ moje tijelo je tvoje, uživaj u pogledu/ želim ući u povijest jer sam mršava' i tako štošta od pjesme do pjesme. Drajverski gledano, imaju ogroman zabavni kapacitet dance-punka koji je znatno drugačiji od indie-rock retra: ritam sekcija je naglašena, koji put popraćena elektronskim efektima, zviždaljkama i kronometarskom ritam mašinom nalikujući na dašak ranih The B-52's kada su još bili u punku. Vode računa o neprekidnoj energičnosti, ima tu i Ramones obligacija, kao i stare Pixies žustrine, te se po ničemu ne može zaključiti da do prije samo nekoliko godina nisu znale svirati.



Pronađe se i post-punk momenata ("Lazy" s elanom The Fall, Carter USM i LCD Soundsystem uz jungle/ d'n'b tempo i synth harmonije), zatim nešto laganiji "We need to talk about Dennis" u stilu spomenutih The B-52's i nespomenutih Roxy Music, za današnje fanove bliskije The Street, Kasabian i Franz Ferdinand, pa ga se poput betonaže ispijanja piva presječe sa žesticom "Do something" gotovo u hardcore ritmu, a onda još jedna Gang Of Four brzača "Personal best" čiji početni riffovi neodoljivo podsjećaju na "Natural's not in it", no kasnije se strukiraju u kompleksniji punk prema blagom noise-rocku, ali energija je dostatno velika. Onako kako i treba kada ste u srednjim 20-im godinama. Koliko su pokojni Andy Gill, Dave Allen i još preživjela kompanija utjecali na ovaj bend govori "SMELLARAT", još jedan žestoki funk-punk s jezovitom pričom o seksualnom uznemiravanju nakon kojeg bi ove djevojke komotno mogle pogutiti seljačke priljepke, one što supijano fataju cure za cice i guzice jer se to ne usude iskompleksirano trijezni na drugačiji način. I onda dobiju najmanje šamar, ako ne i nogu u najbolnije muško mjesto.



Koliko je ovo zabavan album svjedoči zadnja pjesma "Thelma & Louise" u brzom dance-punk tempu sa spotom nalik na čuveni "Love shack" The B-52's kad su bili odmetnici tražeći idealnu kolibu, utočište od svih problema, a u ovoj pjesmi se naglašava ljubav i bijeg od današnjih bedastoća, negdje s partnerom, spremni da se počini i zločin 'otkažimo sve i bježimo/ umro bih za tebe'. Ovo je sjajan album mladih, lucidnih i otkačenih velških punk djevojaka koje imaju moderan šlih i vrlo dobru produkciju, ali furka im je odlična. Da sam u njihovim godinama, vjerojatno bi bio zagriženi fan u prvom redu ispred pozornice, a to svima preporučam. Mišljenja sam da će ovaj album mladim fanovima jednako uzbudljivo zvučati i kada će imati 60 godina, a toliko, skoro da imam. Djeco, veselite se i provodite uz ovakav prekrasni punk mladosti.

Naslovi: 1.Girl band starter pack, 2.Gok wan, 3.Lazy, 4.Tit school, 5.We need to talk about Dennis, 6.Do something, 7.Personal best, 8.Pockets, 9.Unhinged, 10.SMELLARAT, 11.Thelma & Louise

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 19/07/2025