Nakon triipol albuma izdanih s VISom "Idoli", nekoliko muzika za legendarne filmove i dva albuma objavljena s OLD STARS BENDom, Vlada objavljuje svoj drugi (!?!?!) solo album. Mislim da je bespredmetno ovdje govoriti o prošlosti istog, te o njegovom utjecaju na mnoge bendove i individue s prostora XU.

"Die Tonzentrale" sniman je u studijima u Beču i Beogradu, a na albumu je sudjelovalo nešto starih i poznatih (Aleksandar Šandorov, Boris Bunjac, Zdenko Kolar...) i nešto novih i meni nepoznatih svirača (Dule Petrović, Paul Weihs...). Iz naslova pjesama očito je da se Vlada ovajput planira plasirati i na inozemno tržište, jer su naslovi pjesama, kao i naslov albuma, u većini istaknuti na njemačkom ("Der Pflastersteindschungel", "Westbahnhof", "Der Schnelle Blues"...).

Iako sve ispričano zvuči ko da je sve u redu, na ovom albumu nije sve tako. Jer, Vlada je na svih 10 pjesama OSTAO BEZ TEXTA, što bi u slobodnom prijevodu značilo da je album INSTRUMENTALAN.
Iako je Vlada i dosad imao instrumentalnih izleta (prvenstveno u muzici za film "Kako je propao Rokenrol"), ovaj je rad drugačiji. Moderniji!? Između starih melodičnih pjesama po kojima su Vlada Divljan i Idoli bili specifični, ugurao je nešto elektronike i semplova. Teško je objasniti cjelokupni glazbeni izričaj na ovom albumu, no naslovi pjesama trebali bi govoriti sami za sebe (gore navedeni, pa zatim "Meine Stadt", "Der Langsame Blues"...), kao što to i priliči instrumentalnim albumima.

Eto, samo da znate. Ja sam znao, pa sam ipak kupio cd. I nije mi žao!!!

ocjena albuma [1-10]: 7

pedja // 22/04/2003