Objavljen na čak 6 etiketa kao vinil, CD i kazetno izdanje, a i besplatan free-download, ovaj tek četvrti službeni album legendarnog požeškog hc-punk benda nastavlja beskompromisno svoju zacrtanu misiju osviještavanja i edukacije o kurentnim socio-političkim aktualnostima. Sabijen u sasvim dostatnom opsegu od 36 minuta jer, prethodni album "Slikovnica" je bio prije punih, predugačkih 10 godina, te se gotovo i zaboravilo na njega, kao i na bend, vraća svu potrebitu tenziju melodičnog i raspjevanog kalifornijskog punka kome je osnovicu kumovao Bad Religion koji, usput rečeno, nisu već jako dugo napravili neko znamenito ostvarenje. Radnja albuma fokusirana je na različite vrste monstruma od onih koji primjerice počivaju u samoj individui s brojnim kompromisima, strahovima i predrasudama, društvenim normama, zastavama, uniformama, prevrtljivim licima, licemjerju, lažnom povjerenju, hladnim ljudskim odnosima, segregaciji, otuđenju, sve većem pomanjkanju ljubavi, zatim religijskim manipulacijama što graniče s fundamentalizmom i onim debelokožcima kojima se moć vlasti udvara na čelnim pozicijama ne samo naše domovine, nego i cjelokupne ex-Yu regije. Konkretno, u ovih 10 pjesama su rekli dovoljno angažirano i poetski dotjerano s mnogim rimama izbjegavši degutantnost i plebejski eksplicitni vulgarni vokabular, a opet, proncljivo cinički i sarkastično za adekvatne analize mnogih stihova, najčešće kritički utemeljenih na konstruktivnim činjenicama. Inteligento i ironično nikome ne ostaju dužni da 'nešto bitno nisu rekli' i uperili kažiprst, bome i srednji, no sve ostaje u dozi privlačno proklamirane sofisticiranosti.

Sve ono čega se sjećamo s legendarnog hita "Malo je sunca" od prije deset godina, ovdje ima svoj adekvatan melodičan siže: prvi singl "Uzmi slobode" nastavlja istim thrash-punk definicijama, a da je frontmen i gitarist Filip Sertić - File u growl, a ne u 'clean' maniru, mnogo toga bi se pretvorilo u metal. Taj stil pomalo podsjeća osim na spomenute Bad Religion i na još jedan znameniti, stari bend Anti-Nowhere League. "Uniforme" je također moćan hc-punk komad skoro doveden do D-beat postulata s razgrađeno gradacijskom instrumentalizacijom, kao što i gotovo sav materijal stilski fiksira najčvršći punk i hardcore s elementima metala.



Najveće iznenađenje je obrada Indexa "Da sam ja netko" u kome se bend pokazao kao kompetentan progressive bend s obzirom da je original iz 1971. vrlo zajeban za sviranje s nekoliko kompozicijskih prevrata i zahtjevnih dionica. Time su odalamili pljusku svim onim starim prdonjama koji se kunu da je rock prije punka bio daleko bolji i kvalitetniji u svirci i pristupu. Ma nemoj, ostanite u svojim blues modifikacijama, ovi dečki znaju što je rock, te im nikakav ofucani invalid ne treba drobiti o katalizranju 'dobre glazbe'. Bezveze. To je ona stara štanga vječitog nerazumjevanja da je, konkretno, File daleko lošiji pjevač od pokojnog Davorina Popovića Pimpeka što je točno po opsegu oktava i senzualnoj boji glasa, ali, ruku na srce, ovo je punk, a ne gnjecavi rock-pop bend koji puca na radio eter. Zbog toga je jasno da će se ova pjesma jako teško probiti na komercijalne radio stanice na kojima ionako vrlo malo čujemo nekog punk izvođača osim ako nije The Clash, The Offspring ili Green Day.



U nastavku ovog sjajnog albuma slijedi klasičan melodičan hc-punk "Razoružan potpuno", zatim odličan i zabavan rockabilly "Prijateljstvo" u desetoj brzini Stray Cats s frenetičnom ritam sekcijom koja leti iznad oblaka 'da bar ne stanemo/ nikad da prestanemo/ skupa da rastemo' pretovarivši se u još dvije kontemplacije thrasha i punka "Prazan pogled" i "Hej biskupe". Ova druga odgovara svakom boljem thrash metal bendu, uključujući i ranu Metallicu, a poruka je jasna 'moj biskupe, tvoje usluge su skupe/ sa tobom sve je dalje raj, a sve bliže mrtav rodni kraj'. Tu dolazi do stanovitog stilskog preloma, dobrodošlog sa završnicom odjeka crkvenih zvona koje najavljuju najdulju, zakukuljenu "Mlada rasa" od čak 5 minuta. Nemojte me shvatiti oštro, ali ova pjesma je puna mržnje prema idiotima i budalama nakrcanih širom naše lijepe majčice Zemljice koji bi, ako je tumače, mogli naći mnogo mizantropije jer ovi Požežani ne misle isto kao i vladajuće, poltronske i sve pripadajuće kaste. Pjesma je složeni gothic-horror protivnik nacizmu, početak s ambijentalnim tonovima ljubljene muzičke kutije i završnica u fade-out kombinaciji donosi slavonsku tamburicu kroz opširan spektar 'da imamo još 100 života, Bit će idiota, vjeruju da zvijezde nas paze i crtaju staze'. Originalna!



Na koncu albuma su dvije kumulativne pjesme "Ti" i "Ratoubilački brat", ova zadnje navedena uz pratnju ženskog vokalnog zbora himnično naglašenog dočarava svu lepršavost inače skromnih punk obrazaca, no to kod njih redovito zna imati i ovakve raskošnije gabarite. Nema druge, ovaj kompletan rad s 10 pjesama opravdava ovakvu desetogodišnju pauzu pa baš da su za svaku pjesmu uložili po godinu dana rada.

Naslovi: 1.Uzmi slobode, 2.Uniforme, 3.Da sam ja netko (Indexi cover), 4.Razoružan potpuno, 5.Prijateljstvo, 6.Prazan pogled, 7.Hej biskupe, 8.Mlada rasa, 9.Ti, 10.Ratoubilački brat

Ocjena (1-10): 8,5

horvi // 07/01/2026