Jedno netipično izdanje sa škotskog Bearsuit Records je ovaj debi album od 38 minuta kojeg potpisuje stanoviti Elkeyes iz japanskog Kyota. Kako nam uvijek revan i poduzetan Dave Hillary (vlasnik etikete) iliti Harold Nono ovaj puta nije priložio nikakav press, samo valja nagađati o invenciji ovog neobičnog skladatelja koji kombinira analognu glazbu s digitalnim zahvatima. Otprve bi se moglo reći da je ovo neka experimental inovacija s drone manipulacijama, međutim na svu sreću, ovaj autor vješto barata smislom za predanu koncentraciju i psihodeličnu slikovitost različitih pasaža koje uranja u ambijente i duboku psihodeliju. Tu je 8 dijagonalno poredanih diferencija relativno prihvatljivih dužina od 3 do nekih 7 minuta poput poznatih klasika Brian Enoa, pogotovo onih što se tiče ambient albuma. Premda početak s prilično experimental kolažom "Trial" u bajkovitoj seansi različitih zvukova razasutih dub i delay sekvencama naglašenih hall efekata upućuje na možebitan "Ummagumma" utjecaj Pink Floyd iz daleke 1969., a naredni "Yamanote line" od gotovo 7 minuta na eksperimente krautrocka bez bubnjeva, čak ponešto i od ranih Kraftwerk, te Can i Neu!, da budem jasniji, ovo je album na kome nema bubnjeva niti bilo kakvih konvencionalnih udaraljki što upućuju na ritam ili ples. Mnogo toga ovdje se svodi na uzbudljivu psycho-avanturu, vrlo smirenu i dostojanstvenu protežući drone u valovitim sekvencama s ponešto pritajenih noise-electro izbojaka a'la Coil. Daleko mračnija "Thalassophobia" (intenzivan, trajan i nerazuman strah od dubokih, velikih vodenih površina poput oceana, mora ili jezera) prikazuje upravo strah od nepoznatog i, čini mi se jednom od najupečatljivijih horror tema rođenoj baš za takve vrste filmova, a disonante rijetkih klavirskih tonova dočaravaju čitav unutarnji nemir, samoću i paranoju. Još jedna mračna "The dark forest" se poigrava uzbudljivim post-industrial/ ambient metodama taman za filmove gdje oko glavnog junaka vrebaju kojekakve zvijeri i nemani: nije da ide pod ruku s čuvenim plesnim hitom "A forest" The Cure, ali kao dodatak gothic-horror atmosferi fino 'sjeda' za oblikovanje kompletnog sadržaja. Najduža tema "Ephemeral" od punih 7 minuta zadivljuje konstantim drone periodima: nije bitno da li su David Sylvian ili spomenuti Brian Eno sličan kompozitorski pristup imali kod nekih velebnih ostvarenja poentirajući na beznačajnom, jednodnevnom trenutku, primjerice vlastite slave koja je prošla takoreći u tren oka, no ovaj umjetnik je to efemernom ljepotom pokazao da zlato nema onu iskonsku vrijednost. Zamislite se usred pustinje ili na splavu usred oceana s gomilom zlata, nemate vode i hrane. Koliko vam to zlato tada vrijedi? Ni pišljiva boba. U ovakvu mirnu atmosferu se uključuje "Evensong", mantrajući tihi komad kratke electro new-age rapsodije (4.30), a da je autor bio hrabriji, od ovoga se može razviti svašta, pa čak i Mike Oldfield/ Jean Michele Jarre progresija. Nešto hrabriji komad je pretposljednji "Breathing the blues" s drive psihodelijom nalik na Dichotomy Engine (Dražen Đorđević) iz Novog Sada. Ukusno posložen drone iz kojeg pršti smireno nezadovoljstvo i frustracija, a zadnji "Fallen", ponovno od gotovo 7 minuta je fantastičan ambijentalni komad s post-industrial/ noise sekvencama kao da je čitav svijet otišao dođavola, no još uvijek tinja neka nada za spasenje.

Ovo je možda pretežak i suviše trom album za mnoge jer nema beatova, ali sjetite se što je pokojni David Bowie napravio na B-strani albuma "Heroes" kojeg puno slušatelja nije shvatilo. Tamo su bile tek 3 mračne ambijentalne instrumentalke, a ovdje ih je 8. I k, tome, ovaj japanski umjetnik ih je, koliko mi se čini, napravio sam, a Bowie je uz sebe imao šestoricu slavnih: uz Enoa, tamo su bili Robert Fripp, Carlos Alomar, George Murray, Dennis Davis i Tony Visconti u berlinskom Hansa studiju koji još uvijek postoji. Nema sumnje, po mom mišljenju, ovo je odličan i slikoviti, skoro pa, cinematic debi album.

Naslovi: 1.Trial, 2.Yamanote line, 3.Thalassophobia, 4.The Dark forest, 5.Ephemeral, 6.Evensong, 7.Breathing the blues, 8.Fallen

Ocjena (1-10): 8,5

horvi // 27/01/2026