U godini kada je kultna splitska grupa prekinula svoj dugogodišnji hijatus, počelo se šuškati i o restauraciji i objavljivanju njihovih najstarijih pjesama, još iz prve faze benda, kada su bili teški "kopači" elektro industrial zvuka. Tada su svirali u postavi Hrvoje Pelicarić, Zdeslav Kukoč i Eduard Raos, sa ritam mašinom Rolandom, kao pomagačem. Tridesetak godina nakon snimanja ovih pjesama, one su se našle ujedinjene na ploči koju slušam. Prvu stranu čine demo snimke snimljene u Splitu 1995. godine. U album nas uvodi "teško" kopanje basom po utrobi, da bi nas Te-Ve svojom industrial ritam mašinom malo oporavio do sljedeće pjesme. Ziggyeva crna zavjesa je križanac ranih The Cure i Nafte od Leta 3, i najzanimljivija pjesma na albumu.

Drugu stranu čine žive snimke iz Ilirske Bistrice iz 1996 i taj je dio malo teži za slušanje, o ovdje dolazi do izražaja experimentiranje sa elektronikom. Slon je možda najneprohodnija pjesma i samo je za die hard fanove. Jimmy H je oda najboljem svjetskom gitaristi, a bome tako i zvuči. Za kraj je ostavljen "hit" Samo ja, koja bi uz neke dobre preinake stvarno mogla postati elektro hit u nekim Jabuka večerima. Iako bi se ovo izdanje moglo zvati samo nostalgijom, činjenica je da dobar dio ovih pjesama i danas zvuči prilično moderno i svježe, pa bi kao i sa Samo ja, uz neki manji zahvat mogle biti pjesme današnjice.

Na kraju, svakako treba pohvaliti dizajn Vinka Pelicarića i Igora Mihovilovića, zvučnu restauraciju Višeslava Laboša i Ivana Jakića, i popratne tekstove o bendu, koje su napisali Ivan Ramljak i Igor Mihovilović, te sve ljude koji stoje oko ujedinjenih izdavača Geenger Records, Guranje s litice, Dare the Divine, Slušaj najglasnije! i Debila Records.

pedja // 13/02/2026