SCARLETT JOHANSSON: Anywhere I Lay My Head (Warner, 2008)
Iako je mnogima velika fora biti pjevač pa glumiti ili biti glumac pa pjevati ili svirati u bendu, rijetko to ispadne baš toliko dobro da je vrijedno spomena. Ili pak ta osoba ostane u marginali i na jednom i na drugom polju. Korijeni toga sežu duboko duboko, sve do Marilyn Monroe i Brigitte Bardot, preko Davida Bowiea i Micka Jaggera, pa sve do današnjih dana uz Juliette Lewis ili Scarlett Johansson, koja je i tema današnje priče.
Naime, Scarlett. Sad ide jedan duboki uzdah….. Pa tek onda nastavak pisanja. Na papiru, ova kombinacija nemože propasti. Božanstvena Scarlett uzdiše svojim božanstvenim glasom na legendarne textove Toma Waitsa. Očekujemo nastavak "Je t'aime" ili barem nešto slično. Dave Sitek, član benda TV ON THE RADIO i producent, trebao je samo dati direktivu i prepustiti se čarima Scarlett Johansson. Na papiru…
U zbilji, Scarlett nezna pjevati, što smo se već djelomično mogli uvjeriti i u Lost in Translation, no nismo željeli vjerovati. Nema božanstveni glas ili se trudi što više ličiti na Tom Waitsov glas. Mislim da je ipak ono prvo. Onom tko se odvaži preslušati svih 45 minuta materijala odjednom, treba skinuti kapu. A onom tko se odvaži kupiti ovaj album treba vratiti pare i pokloniti mu neki slušljiv album. Čak ni prisustvo Davida Bowiea u pjesmama Falling Down and Fannin Street ne popravlja dojam. Djelomično je slušljiva i dobiva prolaznu ocjenu pjesma Song for Jo, koju je Scarlett napisala zajedno sa Sitekom. No, to joj nedaje pravo da snimi još jedan album.
Ne znam kako je Waits reagirao kad je čuo ove pjesme, no ja molim Scarlett "u ime svih nas", nešto slično što bi mogli i Severinu zamoliti - Glumi, a nemoj pjevati!