Satirična electro-pop/hip-hop kolaboracija Gruff Rhysa, frontmena Super Furry Animals i američkog producenta Boom Bipa nadahnuta jet-set životom John De Loreana. Plitko, ali vrlo slatko i zajedljivo-cinično djelce.

Gruff Rhys, frontman velških Super Furry Animals odlučio se nakon prošlogodišnjeg albuma "Hey Venus" matičnog banda na frakcijski potez udruživši snage s američkim producentom Boom Bip (pravo ime Bryan Hollon) iz Los Angelesa. Njih dvojica su još 2005. surađivali na albumu "Blue Eyed In The Red Room" u pjesmi "Do's & Don'ts", te su se zajedno povremeno sastajali u studijima i nastupali (bilo solo ili s matičnim SFAnimals) od 2002. godine. Rad na albumu počeli su još 2006. kada su iz čiste šale radni projekt nazvali Delorean, da bi tek u proljeće 2008. kada su album završili odlučili kolaboraciju nazvati Neon Neon aludirajući na kozmopolitski i playboyevski svjetonazor nekadašnjih velikih pop zvijezda Duran Duran. Nit vodilja bila im je da naprave nešto posve drukčije od njihovih prijašnjih radova, a kako se rad protegnuo na gotovo pune dvije godine ispalo je nešto sasvim neplanirano. Prvo su počeli pisati pjesme inspirirani divljim i goropadnim životom playboya John De Loreana, čuvenog automobilskog dizajnera De Lorean Motor Company odakle su i uzeli početno ime svojeg projekta. Obojica su bili iznenađeni njegovim dizajnom automobila DMC-12 od nehrđajućeg čelika, ali najviše ih je inspirirao njegov potez kada je 2000. godine putem interneta za 3,495 dolara počeo prodavati ručne satove D=MC2 od također nehrđajućeg čelika. Zato su prvo snimili 5 kompozicija u kojima im je u funkciji MC i vokala sudjelovalo 6 gostiju. "Trick for treat" je komičan hip-hop u kojem gostuju hip-hop kvartet Spank Rock iz Baltimora i šašavi sexy kantautor Sean Tillmann (iliti Har Mar) iz Minnesote, "Steel your girl" je tipičan dance pop-rock '80-tih u stilu A Flock Of Seagulls i kasnijih Comsat Angels s gostom Josh Klinghofferom, producentom, pjevačem i multiinstrumentalistom iz L.A. (radio i svirao između ostalog s RHCP, Fugazi, Butthole Surfers, Beck, PJ Harvey, Gnarls Barkley, Sparks...), "I lust U" electro-pop a'la Soft Cell, Bronski Beat, Alphaville, Beloved i slične hit atrakcije s vokalom velške kantautorice Cate Le Bon koja se znala pojavljivati i u kolaboraciji sa Super Furry Animals, Gorky's Zygotic Mynci i The Thrills. Preostale dvije kompozicije su bile satirični hip-hop "Sweat shop" s gostima hip-hop duetom Yo Majesty s Floride i "Luxury pool" s MC-ijem Fatlipom aka Derrick Stewartom iz L.A. Kako je rad na albumu odmicao, Rhys i Boom Bip su odlučili da ostatak materijala naprave na instrumente koji se gotovo više i ne koriste - synth Casio SK-5, Mini Korg 700, Roland SH-101, elektronske bubnjeve, ritam mašinu Casio i 1964 Silvertone Jupiter gitaru, tako da su sasvim neočekivano posegli u electro-pop '80-tih dobivši zvuk ranih Depeche Mode, Yazoo (kasnijih Erasure), Pet Shop Boys, spomenutih Soft Cell, Bronski Beat, Alphaville, a i dobrog dijela tada vrlo popularne italo-disco produkcije. Kada su album finalizirali, shvatili su da je riječ o neobičnom satiričnom konceptu, te su dodali još 6 tema u kojima je glavni vokal sam Gruff Rhys, te su još pozvali dio ekipe britanskih The Magic Numbers i bubnjara Fab Morettija iz The Strokes.

Tako je za otvaranje albuma stavljen zgodan instrumentalni electro-pop "Neon theme" u rangu Giorgio Moroderovih disco poteza nakon čega dolazi "Dream cars" koji će podsjetiti na vrijeme novih romantičara Ultravox, Visage, A Flock Of Seagulls i Duran Duran albuma "Seven And The Ragged Tiger" kada su sve sviračke mane obilato nadoknađivane kibernetičkim potezima. Vrlo slična skladba je i "I told her on Alderaan", dok je glavna okosnica albuma sadržana u ironičnoj plesnoj electro-pop skladbi "Raquel". Naime, John De Lorean je sredinom '70-tih bio nakratko u vezi s poznatom Hollywoodskom divom Raquel Welch za koju je nakon raspada veze rekao da ju je doživljavao kao filmsku zvijezdu koja sada vozi moj auto. Tekst ima podosta biografskih detalja o samoj Raquel Welch, a Rhys ga je napisao iz De Loreanovog aspekta u prilično ciničnom i zajedljivom šminkerskom tonu. Spomenuta "I lust U" s Cate Le Bon je objavljena kao prvi singl, a iza sladunjave electro-pop muzičice nalazi se patetična priča o De Loreanovom neuspješnom 'voli me - ne voli me' ljubavnom životu kada je imao mnogo afera. Još jedna sarkastična priča skriva se iza takozvanog electro alter-pop Depeche Mode stila glazbe "Michael Douglas" gdje je opisan zamišljeni razgovor De Loreana i Michael Douglasa kada su ova dvojica sjedili u bazenu i čavrljali koještarije o implantantima, silikonima, plastičnoj operaciji, ženskim 'monster' komadima, kreditnim karticama (refren 'I see my reflection, Michael Douglases - mirror sunglasses'). Tekstovi imaju mnogo lingvističkih caka, zamki i igri riječi tako da se uz naoko plitku glazbu pažnja slušatelja skreće na sofisticiranu lirsku fabulu koja je doduše bezazlena, ali vrlo zabavna i šminkerski ekscentrično prijatna. Ali naravno, ništa od svega nije onaj pravi svjetonazor Gruff Rhysa, već njegova satirična preobrazba u mondenog playboy bogataša koji uvijek ima rafinirani riječnik. Dovoljno je pogledati jednostavan, ali luksuzan omot albuma na kojem je ženska noga sa srebrnom salonkom i zamračeno lice nekog otmjenog playboya koji je drži za potpeticu zavaljen u kožno sjedište automobila. Pozavidio bi mu i camp majstor Bryan Ferry iz vremena sredine '70-tih kada je s Roxy Music bio rafinirani car sofisticiranog jet-seta.

Od poznatih detalja Super Furry Animals ovdje se nalazi jedino prepoznatljiv mekan i ugodan Rhysov glas i obilje pozadinskih vokalnih nadogradnji, te sitni djelićak duha popa kakvog su isporučili na posljednjem albumu "Hey Venus". Sve ostalo je igra.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 04/08/2008