Moglo bi se reći da trinaest studijskih albuma (i još desetak b-sides, live i bestof albuma) u tridesetidvije godine i nije toliko puno, no utjecaj Roberta Smitha i THE CURE mnogo je veći od količine albuma koje su objavili, a pogotovo onih posljednje objavljenih. Netreba zanemariti niti činjenicu da je Robert Smith u svojoj pedesetoj godini života, al svoju toliko prepoznatljivu frizuru još nije zamijenio isto takvom perikom. Bar se nadam.

Do sada su objavili već četiri singla s albuma i to The Only One, Freakshow, Sleep When I'm Dead i The Perfect Boy koji su apsolutno svi opravdali svoje postojanje, kao singlovi. Najbolja stvar od svega je da na albumu, koji inače nosi trinaest pjesama ima još barem toliko potencijalnih singlova.



Iako počinje vrlo mračno sa šestominutnom Underneath the Stars, koja kao da im je zaostala iz Pornography ere, već The Only One podiže raspoloženje i asocira na dane kad smo slušali Why Can't I Be You, Just Like Heaven ili Hot!Hot!Hot!. Sirensong svojom romantičnom atmosferom vraća u memoriju Love Song i stvarno je šteta što traje samo dvijeipol minute. Hungry Ghost lebdi na gitari Porla Thompsona, dok Sleep When I'm Dead i The Perfect Boy rastežu usne u široki osmjeh pun nade i optimizma.

Sleep When I'm Dead, Scream i It's Over savršeno zatvaraju album i čine ga zaokruženom cjelinom. Bilo da ste fan pop strane ovog benda ili pak one mračnije strane, svakako ćete naći nešto za sebe u ovom kolopletu stvarno dobrih pjesama. Ali samo dobrih. Teško da će THE CURE ikad nadmašiti albume s polovice osamdesetih, al lijepo je znati i čuti da nisu još za odstrel.

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 02/11/2008