Bas me zanima gdje je nastala ta teorija o tradicionalno teskom drugom albumu jer se meni cini da koliko ona ponekad zna biti istinita, ponekad je u potpunosti pogresna. U slucaju Guggenheim Grotto-a, drugi album je apsolutno po svemu bolji od svoga prethodnika. Guggenheim Grotto su svoju jedinstvenu kombinaciju irskog folka i modernog popa upotpunili finom elektronikom i aranzmanima i doslovno doveli do savrsenstva. Jedina mana, ako se to tako moze nazvati, je sto Guggenheim Grotto stvaraju pjesme koje zvuce (recimo kao U2 ili James) kao da su stvorene da se sviraju na punim stadionima a oni ipak nisu ni blizu toliko veliki ali mozemo se nadati... Posebno su izvrsne uvodna Fee da da dee, malo mracnija Sunshine Makes Me i predivna Everyman. Iako je nastao samo dvije godine nakon uspjesnog prethodnika "Waltzing Along", "Happy the Man" obiluje izvrsnim pjesmama i inovativnim melodijama. Ono sto se odmah primjecuje prilikom slusanja je koliko je lagano slusati "Happy The Man". Prije nego uopce skuzite sto se dogada prosao je cijeli album i vrijeme je da ponovo pritisnete play.

ocjena albuma [1-10]: 9

kris // 11/02/2009