Stvarno nisam ocekivao da ce Amor Vincit Omnia ikada ugledati svjetlo dana. Problemi unutar samoga benda kao i sa diskografskom kucom ukazivali su na to da su Pure Reason Revolution odsvirali svoje. Medutim, pred sam kraj spasitelj se pojavio u obliku njemackih Speedball Records koji u svojim redovima vec imaju Trail of Dead i Oceansize, i eto, pola godine nakon live albuma Live At Nearfest, Pure Reason Revolution su se napokon vratili s svojim drugim albumom. Na moju osobnu zalost Amor Vincit Omnia nema previse veze s legendarnim albumom The Dark Third te na njemu PRR vise zvuce kao nekakav podivljali elektro Kasabian nego kao podivljali simfo Pink Floyd. Vec od uvodnih 10 sekundi i pojave prvih sintetickih ritmova sve je jasno, dreamy atmosferu su zamjenili dancefloor ritmovi sto pomalo odvlaci paznju jer su same pjesme melodijski i dalje genijalne. Iznimke su prvi single Deux Ex Machina i duo Apogee i Requiem For The Apogee.Tendencija PRR da u svemu nadju konceptulanost je i dalje sveprisutna pa sve skupa ipak i dalje zaista dobro zvuci kao cjelina - jedino sto nije to nesto sto se od njih ocekivalo.

U svakom slucaju. stvarno mi je drago da su se PRR vratili ali nekako se bojim da cu nakon prvih par mjeseci kad pozelim slucati PRR uvijek izvaditi The Dark Third a da ce Amor Vincit Omnia brzo pasti u zaborav.

ocjena albuma [1-10]: 7

kris // 01/03/2009