Žan Jakopač, pokretač "otočkog rocka" i lider sad već "pokojnih" Šo! Mazgoona, nakon odlaska Maxa Juričića, odlučio je promijeniti ime, izdavača i djelomično glazbeni izričaj.

Iako je u dvadesetak nabrojenih suradnika na povratničkom albumu, znakovitog naziva "Mazgune ponovo jašu", dobar dio poznat otprije, vidljiva je odsutnost Maxa Juričića. Osim u tiskanom obliku, odsutnost je i čujna, jer već u prvim pjesmama nedostaje Maxov specifičan zvuk gitare.

Prvi singl, Europa, svojim sarkastičnim textom i reggae beatom potpomognutim duhačima mogao je nagovijestiti male odmake od Šo mazgoona. No, Vengo coj, sa svojim afro beatom, koji jako podsjeća na nedavno ugošćene Amadou i Mariam Vs. Tinariwen, nešto je sasvim drugo. Afrika se čuje i u pjesmi Škojori, u kojoj "bračke narikače" podsjećaju na "afričke narikače". Inspiracija Afrikom pojavljuje se textualno u pjesmi Rog.

"Noću se budiš jer čuješ u snu
Zvuk kojim zebru doziva gnu
U crnu Afriku zove te on
Da doživiš taj prekrasni ton"

S druge strane, domaće teme protežu se pjesmama Na kvasinu san ša i Mi ne domo ćaću (sprovod), iz koje se čuje Oprosti mi pape.

Tri remixa ostavljena za kraj, čine se mnogo zanimljivije nego dio materijala, a vezano uz odlične remixeve dijela Šo! Mazgoon kataloga objavljene pod imenom "NONAME NOFAME VS ŠO!MAZGOON", pa se postavlja pitanje kojim putem poći.

Nakon preslušanog albuma ostaje dojam nedorečenosti ponekih pjesama, dok i dalje ostaje teza, da je po porciju Mazguna ili Mazgoona, najbolje otići na njihov koncert i dobro se zabaviti.

ocjena albuma [1-10]: 7

pedja // 04/03/2009

PS: Taman kad sam htio zavapiti za prijevodom nepoznatih riječi i pohvaliti Gustafe koji to uredno rade na svojim izdanjima, pročitao sam u dnu omota da "na ovom albumu neće biti rječnika, jer me "ni voja", a i "ni laka". Eto...