home > mjuzik > The House Of Spades

kontakt | search |

LUMINOUS: The House Of Spades (Noecho Records, 2009)

Sigurno ste mnogo puta čuli (a i izjavili) 'slušao sam svakakvih gluposti, ali ova je najveća od svih'. Možda će to tako djelovati sve dok se dublje ne uđe u ovaj izuzetno ekscentričan lo-fi album.

Luminous je ime iza kojeg stoji čudnovati kantautor Tim Chaplin iz gradića Warwickshire pored Birminghama (Engleska). U solo vode krenuo je koncem 20.stoljeća nakon višegodišnje suradnje s raznim lokalnim bandovima i muzičarima, te je prvi rad objavio 1998. u obliku EP "Born" kojeg je sam financirao. Prvu pažnju kritike skrenuo je djelom "...Eclipse Of The Moon And Falling Star (It's Bass, Jim, But Not As We Know It)" 1999. objavljenom na kompilaciji za Fi Sci Records gdje je intenzivno baratao s neobičnim eksperimentalnim postulatima na razmeđi utjecaja Sun Ra, John Coltranea, Syd Barreta i John Zorna, no kao njegovo prvo zvanično ostvarenje smatra se 7'' singl "Here comes down" izdan 2000. za francusku etiketu Plastic Pancake. Potom je uslijedila čitava serija EP ostvarenja i učešća na različitim kompilacijama za etikete poput Shifty Disco, Paranoise Records, Clinical Archives, Golden Pathway, 23 Seconds, 267 Lattajjaa..., da bi na koncu i sam Tim 2007. pokrenuo vlastitu etiketu Tara Records za koju je objavio tri rada "Eve Was Weak", "Again Again" (oba 2007) i "Links" (2008) koji su dostupni samo kao net-download izdanja. Paralelno sa pokretanjem vlastite etikete, svoja prva tri oficijelna dugosvirajuća izdanja objavio je za Clinical Archives. To su albumi "Against The Law - Volume 1" (2007), "The Black Line" (2008) i "The Themed EPs Compendium" (2008) na kojem su obuhvaćena četiri EP-ija. Koncem 2008. pronašao se i na etiketi Hikikomori Records iz Danske gdje je učestvovao na kompilaciji "The VHM EP +The Bad EP", te je igrom slučaja ova etiketa plasirala svoju kompilaciju sa nekim raritetnim i neobjavljenim snimcima za Franjićev Slušaj najglasnije ("Hikikomori Records Presents Demos: Rarities: Unreleased Tracks"), gdje se pronašao i Luminous sa dvije čudnovate eksperimentalne skladbe.
[ luminous - tim chaplin ]

luminous - tim chaplin

Premda navodi da su mu glavni uzori The Rolling Stones, The Velvet Underground, The Jacobites, The Clash, Neil Young, Bruce Springsteen, The Replacements, Nurse With Wound, The Third Eye Foundation..., ovaj album je nešto posve drugačije što se može očekivati uz ovakvu listu utjecaja. Kompozicije su potpuno slobodnog instrumentalnog i eksperimentalnog formata u kojima nema prisutnosti klasičnih melodija već su one nadograđivane kibernetičkim zahvatima kroz vrlo košmaran i psihodeličan lo-fi noise. Doduše, u nekim skladbama postoje melodije koje Tim izvodi na gitari, samo su prigušene debelim slojevima raznovrsne noise ekspresije (šumovi, elektronski samplovi, različiti brumovi, nerazgovijetni muški, ženski, dječji, nijemi glasovi, kašljanje, vrištanje, cičanje, kreveljenje, zavijanje, dahtanje...). Također uz gitaru i laptop koristi čitavo mnoštvo priručnih pomagala poput dječjih zvečki (primjerice u skladbi "Smother" sa dječjim glasovima; nešto vrlo slično na našim prostorima je napravio Čopor na albumu "The Girl Wich Name Begins With S"), možda kuhinjskog metalnog posuđa (nemoguća noise eksperimentalna "Tormentors") i tko zna na kakav način proizvedeni zvukovi koji su očito proizašli iz običnih analognih eksperimenata lupanjem i udaranjem po predmetima ("Smack platform"). Unatoč povremene nesnosne buke koja je komponirana od analognih i elektronskih sekvenci, njegove kompozicije imaju harmoničan ritam koji često prerasta u disharmonije i tok radnje koji je imaginaran u skladu s njegovim eksperimentalnim načelima koja se nadovezuju na album "The Black Line". Djelo kao takvo je sofisticirana fikcija 'kuće od karata' koja svaki trenutak može da se sruši, čime je autor kompozicijama dodao bezbroj lucidnih, ponekad i psycho-horror detalja koji se mogu proizvoljno tumačiti kroz izrazite ambijentalne, uglavnom nerazumljive vokalne ekspresije podebljane delayem, echom i reverbom ("Scrubber", "Share and share alike", "Gaggysam", "Industrial blood"). U posljednjem broju "Becca's sox" svu kontaminaciju lo-fi noise eksperimenata sažima u minimalistički kulminacijski finiš sa obilatim noise-glitch ekspresijama pomiješanih sa elektronikom i različitim, uglavnom ubrzanim vokalnim efektima.

Od same ideje, preko kreativne snage do potpuno cjelovite i dorečene realizacije, ovo je jedan od onih eksperimentalnih albuma koji možda nikada neće steći neku širu pažnju auditorija (kao što se to u početku smatralo sa primjerice prvim albumima The Residents), međutim Tim, odnosno Luminous je u ovih sat vremena donio cijelo brdo novih riješenja koja imaju svoju budućnost. Kao i u mnogim slučajevima koji se uz mnogobrojne mikseve ekstravagancije kućnog lo-fi sadržaja (industrial, noise, horror, ambient, experimental...) povezuju djelomično i na avangardu, ovaj proizvod nije definitivno riješenje za striktni stilski profil već samo jedna u cijelom nizu karika koja suvremenoj glazbi donosi progres.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 19/08/2009

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Tuesday, soundtracks

ANNA MEREDITH: Tuesday, soundtracks (2024)

| 08/10/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Ciklus

ŽEN: Ciklus (2024)

| 07/10/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Tko Je Ovdje Kome Guzica?

MAMOJEBAC: Tko Je Ovdje Kome Guzica? (1995)

| 06/10/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Foundations, EP

SERJ TANKIAN: Foundations, EP (2024)

| 04/10/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Na rubu mjeseca

LADO BARTONIČEK: Na rubu mjeseca (2024)

| 02/10/2024 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*