Još 1990 Oumou Sangare postala je internacionalna zvijezda sa svojim prvim albumom "Moussoulou" na kojem je iz okvira Malija izvadila njihove lovačke pjesme i spojila ih s njihovim plesom pod nazivom "sogoninkun".

Danas, dvadeset godina i pet albuma kasnije, moglo bi se reći da se ništa nije promijenilo. Još uvijek je to modernizirana verzija tradicionalnih afričkih napjeva isprepletena s autorskim skladbama Sangare a u kojima se osim tradicionalnih afričkih žičanih ili duhačkih instrumenata mogu čuti i violine, gitare ili pak klavijature.

"Seya" prvi pravi album nakon više od deset godina mirnog obiteljskog života, nudi skoro šezdeset minuta afričke mantre s optimalnim omjerom korištenja balafon-a (drvene perkusije), calabash-a (vrsta duhačeg instrumenta), djembe-a (ručni bubanj, poznat i kod nas) ili n'goni-a (žičani instrument) kao tradicijskih instrumenata, s klasičnim "svjetskim" instrumentima (gitara, bas, bubanj) te violinom i duhačima (sax, trombon).

Ovaj album, kao uostalom i sve njene albume preporučam samo pravim ljubiteljima afričke glazbe i ritmova, a njima svakako i preporučam da Oumou Sangare pogledaju i poslušaju uživo u Lisinskom, 02/11/2009.

ocjena albuma [1-10]: 9

pedja // 21/10/2009