The Boss se vratio! Zaboravite sve od "Tunnel of Love" do "The Ghost of Tom Joad" jer ovo je opet ono pravo a i tu je ponovo njegov E-STREET BAND, prvi put nakon ultra-mega-sellera "Born in the U.S.A".
Već po prvoj pjesmi "Lonesome Day" se čuje da je sve po starom. Dobar, moćan i jednostavan ritam, duboki bas, tople klavijature, žestoke gitare (Nils Lofgren, Little Steven i Bruceov Telecaster) i neponovljiv vokal. Dojmljiv povratak korijenima i pravom američkom rock and rollu. Donekle ovo sve liči na priču oko zadnjeg albuma U2-a koji su se nakon godina traženja vratili svojem originalnom zvuku. Međutim "Boss" ima naravno i dodatni razlog za izdavanje ovog albuma a to je "dan koji je promijenio svijet". Skoro sve pjesme su neizravno povezane s tom tematikom i slušajući ovaj album gotovo možete vidjeti Brucea kako iz New Jerseya gleda na Manhattan i pjeva "Empty Sky" ili "Into the Fire" koje su uz naslovnu i "My city of Ruins" najjače pjesme na albumu.
Ovo zvuči malo patetično, ali Springsteen je uvijek bio iskreni tekstopisac i po domaći:"pravi poštenjak". Uostalom, svaku pjesmu si možete i drukčije isfurati jer nigdje se izravno ne spominje baš taj 11.9.2001.
Dakle, dobili smo vrlo dobar, iskren i energičan rock album koji vraća Springsteena i E-street Band na stare položaje. Dobili smo album koji svojim toplim i punim zvukom, koji je stvorio Pearl Jamov producent Brendan O Brien, ostavlja pomalo gorak okus i baca vas, nakon posljednje pjesme "My City of Ruins" u neko čudno melankolično, a ipak optimistično stanje.

ocjena albuma [1-10]: 7

le figuar de kranque // 04/09/2002