U prvom paketu demo izdanja za 2010. godinu donosimo 6 izvođača od kojih niti jedan nema dulji staž od 3-4 godine. Svega pomalo: hip-hop, hc/punk, rock, electro-pop, noise-rock... To su B.B.KONG (Split), THE PATRICKS (Banja Luka), THE WINDFUCKERS (Lovran/ Veprinac), ZASTRANIENIE (Beograd), te JOE 4 i RECENT & BEAT GATES (svi iz Zagreba).
B.B.KONG - Ovo je revolucija (2009, d.i.y.)
Opsežan demo u trajanju od punih sat vremena potpisuje mladi autor iz Splita koji je u pregovorima sa izdavačkim kućama, pa je vjerojatnost da će ovaj materijal uskoro moguće biti objavljen i kao zvanični album. Stoga nećemo detaljizirati, već samo napomenuti da je riječ o slojevitom radu sa mješovitim glazbenim zbirom od rocka, popa, natruha metala, progressiva, reggaea, boogiea, cajuna, electro-dancea, ranih pop eksperimenata..., te se drsko i beskompromisno u tekstualno-vokalnoj hip-hop etici obračunava sa raznim sivim eminencijama današnjice. Bogata lirski nadahnuta struktura prepuna je rima o ispiranju mozga, raznim predrasudama nametnutih putem medija, manipulacijama, lažima, o pokvarenim političarima, truloj ekonomiji, socio-društvenim nepravdama, religijskim tabuima, ali i o sprdačinama na račun sponzoruša, narodnjaka i raznih medijskih pop figura gdje nisu mimoiđene niti Nives Celzijus, Josipa Lisac ili Colonia. Sve je uokvireno u uglavnom rockerski nabijen zvuk s gitarskim riffovima, akustičnim bubnjevima, šarenim linijama klavijatura, basom i sa vrlo malo sampliranih uzoraka što sve skupa zvuči kao da je riječ o kompletnoj postavi negdje na razmeđi TBF i blažih Stillness, a ne o oneman bandu. Album ima konceptualnu priču s glavom i repom, čvrsti intelektualni ideološki stav, te je za demo materijal više nego sjajan predložak budućem izdavaču da će od ovih 15 kompozicija barem 3-4 broja uroditi potencijalnim hitovima. Posebno se izdvajaju "Kost i koža" (snimljen i video-spot), "Televizija" i "Celzijus iz susjedstva". Album je pred vratima.
Ocjena (1-10): 8
Web: www.myspace.com/bbkongsplit
JOE 4 - Demo (2009, d.i.y.)
Najnoviji zagrebački noise-rock band (čitaj: uslovno rečeno underground supergrupa) koji je počeo s radom prije nepune dvije godine, koncem 2009. snimio je i objavio vrlo respektabilan demo koji je odmah ušao u sam gornji dom hrvatske demo scene. Prethodno vrijeme su proveli u uvježbavanju, komponiranju, počeli su sa prvim nastupima (Rock klub Time, Spunk...), te u renome njihove sviračke spreme nije niti trebalo sumnjati jer je riječ o provjerenim muzičarima koji su prodefilirali kroz neke znamenite hrvatske underground postave poput Kukuriku Street, Man Zero, Seven That Spells, Kelly Meickle... Oni su Damir Šimunović - Šipac (bubnjevi, vokal), Antonio Zavada (bas, vokal) i Josip Kudumija (gitara, vokal), a na ovome 15-tominutnom materijalu koji sadrži 4 pjesme otisnuli su se u dobro znanu avanturu klasične noise-rock škole koju su utemeljili The Jesus Lizard i Steve Albini preko svojih znanih bandova Big Black, Rapeman i Shellac. A osim toga, da bi stvari sjele na svoje mjesto, nakon snimanja u nezaobilaznom Kramasonic studiju kod Nikše, materijal je poslan na mastering nigdje drugdje nego u Chicago kod Carl Saffa, povremenog Albinijevog suradnika koji je između ostalog obavio i sjajan posao na debiju "Telemark", zagrebačkog post-rock banda Man Zero. Samo ime Joe 4 uzeto je s pravom kako bi dočaralo draž njihove bučno kalorične noise-rock glazbe. Naime, tim imenom su Amerikanci krstili prvu termonuklearnu bombu koja je 12.VIII 1953. bila testirana u bivšem SSSR-u u vrijeme početka Hladnog rata (originalni ruski naziv bio je 'Reaktivnyi dvigatel Stalina', odnosno Staljinov raketni motor). To nije bila prava hidrogenska bomba, već je bilo široko zamišljeno oružje u kojoj su fizija i fuzija megatona lanca goriva bile slojevito dizajnirane pod nazivom Sloika, uzetom od imena tradicionalnog ruskog kolača. Na svu sreću, došlo je samo do testiranja koje nikada nije primjenjeno u ratne svrhe, barem tako govore podaci.
Sama glazba i pjesme Joe 4 na ovome demu koji po svojim osobinama nalikuje na dobar dio kreativne epohe američke noise-rock underground scene '90-tih, donosi bogato strukturirane aranžmane, slojevite i kompaktne, bučne kompozicije pune bijesa, sarkazma i ciničnosti, te se bez ikakvih predrasuda mogu staviti rame uz rame buntovnih i prgavih opscenih slika kojima stilistika i manirizam žanra obiluje. U prvom redu, naglasak je stavljen na 'šus i druk' bubnjeva i ritma, te na koncept kompozicija u kojima se izmjenjuju snažni gitarski riffovi sa pletećim, često linearno zvrzlanim bas linijama i kričavo-krvavim vokalima koji neurotično izvikuju skladno osmišljene jednostavne metaforičke tekstove na engleskom jeziku. Tematika lirike je impulzivno individualne naravi s kratkim i jezgrovitim citatima iza kojih stoji čitav zbir svjetonazora protiv šminkera, maminih maza, ali i sa metaforičkim bijegovima u duboku povijest od Mojsija, Spartaka i civilizacijskih predrasuda 'za ili protiv' ratovanja, psihičkih ubijanja (koje asocira na poslovno-radni mobing), ili pak, jezgrovito sročenog sarkazma kroz repetativne 'haiku' stihove. Uostalom, kad je već mr.Saff pristao na mastering ovog materijala, nema nikakve sumnje da su Joe 4 osim glazbenog učinka uspjeli zdrmati i lirski kardiogram koji se odnosi na suvremeno društvo.
"Almost a boy" s kojim demo počinje je snažan i provokativan broj u kome je sadržana sva suština njihovog izraza - početni taktovi nabrušenijeg post-rocka s gitarskim math opservacijama, naglašenim riffovima, bogatom razgradnjom aranžmana i isprepletenim vokalima u samoj središnjici donosi i jednu eksperimentalnu 'loop' dionicu (vjerojatno Carl Saffa, hm?), tako da u konačnici pjesma pruža i više nego što bi se od jednog demo banda moglo očekivati. Odmah drito, recimo to tako, prvi snimak, pa odmah snažna bomba... Druga "Spartacus" je daleko smirenije prirode u instrumentalnom uvodniku koji traje punih minutu i pol, no nakon toga kreće pravi pohod u boj sa stepenastom žestokom melodijom koja se primiruje tek u drugoj trećini kompozicije, da bi finiširala sa energijom nabijenim decibelima koji se odmah pretvaraju u najzvrzlaniji komad "The killer". Ima ovdje math-rocka koji je recimo manjkao Don Caballero na onom jezovito siromašnom nastupu u KSET-u ujesen 2008. s kojeg sam pobjegao, a da su dotični gospodski math-rockeri tada zvučali ovako, sasvim sigurno bi ih mogao poslušati i pogledati do kraja. Posljednja "Marš na Ilovu" je prava minimalistička noise/math-rock koračnica u kojoj samo manjka eksplozija 'Reaktivnyi dvigatel Stalina' da bi repetativni stih 'everything's gonna be alright' bio u potpunosti morbidiziran energijom raspada i bijega sa 'get in the truck'. No, nije potrebno. Ionako imamo i u našem skromnom ex-Yu zavičaju dovoljan broj političkih manipulatora koji rade slične bedastoće u drugačijim oblicima kojima obiluju njihove prijetnje, slogani i medijske šašavoće.
Joe 4 su napravili furiozan demo na kome nema niskih udaraca, perverzija, vulgariziranja i sličnih lirsko-glazbenih nepodobština. Oni su odavno prošli banalizaciju izraza, te su ovdje uprličili sjajan materijal, upravo kao što se od glazbenika sa debelim desetogodišnjim stažem po raznim ('over'/ 'under'-ground) bandovima i može očekivati. Jednostavno rečeno, ovo je demo za pamćenje i teško da će netko u skoro vrijeme na ovom području napraviti nešto bolje u spregi tekstova na engleskom jeziku i noise-rocka. Kada se uzme u obzir da su relativno sukladni izvođači poput Tanker, Peach Pit, pa i Man Zero instrumentalni bandovi, onda je stvar daleko jasnija. A i da za svaki slučaj usporedimo Cripple And Casino koji su pobrali dobar dio hvalospjeva kritike u 2009., Joe 4 su sasvim energičniji i atmosferičniji band koji ne ide na melodiju i na poletnost, već na slojevitost nadogradnje i poprilično jaki individualni poriv koji ih odvaja od bandova poput osiječkih Sizif ili šibensko-riječkih Mandelbrot Set.
Ovo je ipak samo demo, a on kao takav ima daleko bolji rejting nego li da je objavljen kao oficijelno izdanje. Kada će Joe 4 ispaliti prvi zvanični plotun u svijet, ne treba niti sumnjati da će on odjeknuti daleko šire od lokalnih okvira. Čekamo ga.
p.s. 21.I 2010. nastupaju u KSET-u na programu 'Wilovanje' zajedno sa She Loves Pablo, Killed A Fox i Emphasis.
Ocjena (1-10): 9
Web: www.myspace.com/joe4rds6s
THE PATRICKS - Povratak razumu (2009, d.i.y.)
Hardcore-punk band iz Banja Luke okupljen je početkom 2006. pod nazivom Steel Erectors od članova bivših Ispad!, Djeca Provincije, Kolaps, Gutenbergova Štamparija i Brainstorm. U početku su naginjali ka street punku, no kasnije su se okrenuli prema agresivnijem izrazu što je pospješeno i sa nekoliko značajnih nastupa sa kragujevačkim KBO!, banjalučkom Unutrašnjom Emigracijom, tuzlanskim Punkart i livanjskim Andrijom. Osim njihovih velikih punk/hc idola poput GBH, Ramones, Misfits, Agnostic Front, Dead Kennedys, Minor Threat, Exploited..., nekad davno su bili inspirirani i sa Hladnim Pivom, no kako sami kažu, taj band se 'prodao za ne povjerovat koliko', pa su Miletu posvetili jednu od prvih autorskih pjesama "Alter rock pederčina" koja se na ovom demo albumu nalazi na samom kraju kao dokument na prvi, vrlo energični živi nastup održan 9.VI 2006. u P.K.B. "Getto" sa Klikerima. Postavu čine Feđa (gitara), Milan (bas), Goran (vokal) i Maksa (bubnjevi), a dio njih paralelno nastupa sa RGK (Republika Goli Kurac), Spidfrik i Ispad!
Album je snimljen koncem 2008. u banjalučkom S.A.P.S.-u sa snimateljem i producentom Nikolom Suvajcem - Suvim iz Ispada!, te je uokviren sa klasičnim starinskim punk/hc stilom gdje je osim uobičajeno 'tankog' garažnog punk zvuka na nekolicini brojeva nadosnimljeno još po nekoliko gitara i ubačeno niz efektnih vokalnih eskapada, prije svega pratećih glasova Ivane i Anđele. Glazba je posve jednostavna, prava punkersko hardcoreaška, nabijena je tempom i žestinom taman onako kako i zvuče na koncertima, što mogu i sam posvjedočiti jer sam ih gledao dvaput na 'In memoriam Goran Kovačević - Punk Rock Maratonu u sklopu Ex-Yu Rocks festivala održanih u Krupi na Vrbasu 2007. i 2009. Tekstovi su socio-politički angažirani i upereni u opću labilnu situaciju na području ex-Yu regije (osobito u BiH), a kao primjer, evo nekoliko refrena i citata: 'znaju da su sila zato što su masa, kraj seljačkih pasa nemaš pravo glasa' ("Ovlašteni psi"), 'misli svojom glavom sa vlastitim stavom/ prave te budalom' ("Misli svojom glavom"), 'ne želim na dno jer tamo sam bio, ne želim na dno ponovo' ("Ne želim na dno"). Sa tehničke strane, da su mogućnosti bile bolje, ovaj album, odnosno band mogao je i kvalitetnije ispeglati svoja 3-4 akorda po pjesmi (ima ih devet) jer se osjeća da osim striktnog hc-punka imaju i elemenata d-beata, no to je i za daleko bolje opskrbljenije sastave na ovom teritoriju još uvijek nepremostiva prepreka između želja i produkcijsko tehničke realnosti.
Band je sa još nekim svojim drugarima pokrenuo prvi banjalučki, a možda i BiH punk/hardcore fanzin 'Baterflaj' gdje relevantno nastavljaju svoj angažirani socio-politički i društveni underground rad.
Ocjena (1-10): 6
Web: www.myspace.com/thepatrickspunk
RECENT & BEAT GATES - Ciklus (2009, Jungle City)
Zagrebački hip-hop dvojac kojeg predvodi Recent, član grupe Jungle City ovdje se udružio sa Beat Gatesom (Danijel Celan) i ostvario prihvatljiv down-tempo materijal u trajanju od 20 minuta. Sam Recent je sa radom počeo 2006., objavio je nekoliko demo izdanja, povremeno je gostovao kod nekih, za sada nepoznatih autora, te se bavi i beatmakingom, ali za to tvrdi da je još uvijek na amaterskoj razini.
Kroz 7 skladbi koje su povezane sa tri kraća ambijentalna instrumentalna skita ("Jutro", "Podne" i "Večer"), ovaj dvojac se prikazuje kao vrlo pristojno 'umiven' urbani tandem koji teži ležernom hedonizmu bez ikakvih vulgarizacija i sočnog jezika ulice. Tekstovi su orijentirani u individualnom kontekstu koji prati svakodnevne događaje mlade osobe tokom jednog dana od buđenja do spavanja (iliti od jutra do mrkle večeri), no ne izazivaju nikakav pojačani adrenalin ili kardiogram već se usporeno kotrljaju u pravocrtnom smjeru ka ugodnom ljenčarenju. Međutim, premda nema nikakve ideološke potke, ove rime su vrlo senzibilno izražene kroz fino oblikovane pjesme "Buđenje" ('samo pjev ptica i moje misli lutaju'), piano-bar/ hip-hop "Gradska kavana" ('jednu s mlijekom... i samo pusti me da sjedim satima'), "Suton" i "San". Uz vrlo lagani down-tempo sa ugodnim laid-back harmonijama, fino izabranim samplovima, pozadinskim ženskim šapatima i ležernim tonovima, ovo je ambijentalni primjer domaćeg urbanog hip-hopa sa smirenim šmekerskim predznakom. Vrlo prijatno hip-hop (pop) djelo.
Ocjena (1-10): 7
Web: www.myspace.com/fluidpodzemlje
THE WINDFUCKERS - Jebivetri (2007, d.i.y.)
Istrijanski comedy-rock sekstet iz Lovrana i Veprinca za sebe kaže da svira PSHR, odnosno progresivni seljački hard-rock, te da im je glavni cilj imati zastarjeli primitivni zvuk koji bi oživio duh starih bandova. To se posebno očituje u brojnim riffovima i ubačenim obradama klasičnih rock hitova od '60-tih do '80-tih koje na vrlo zabavan način aranžiraju u sklop zvrkastih mješavina hard-rocka sa svime i svačime; od ska-punka, preko cajuna, tex-mexa, metala... Storija kaže da se lokalno proslavljeni trombonist Sanjin Štanc jednog dana krajem ljeta 2006. odvažio misleći da je dovoljno uvježbao gitaru (tvrde da je to bio preuranjen zaključak), te je sa Kikom, bubnjarem iz lokalnog orkestra odlučio svirati 'nekakav rock'. Pridružio im se i Krale kao vokal, kasnije Jura na basu, te Kile s harmonikom i Šcoc na trubi, te je tako na prijedlog stanovitog gospodina I.Š. band imenovan kao Jebivetri što su oni preveli na engleski jezik. Prvi nastup imali su u Društvenom domu u Lovranu sa splitskim rock-metal bandom InTonic koji ih nije demoralizirao unatoč užasnom zvuku i još lošijem odazivu publike. Narednim nastupom u Veprincu na nekom humanitarnom koncertu pokupili su prve pozitivne reakcije publike, pozvani su na radio, te su bili primorani snimiti svoj prvi demo. Širenjem materijala po myspace-u, počeli su im se nuditi novi nastupi po Istri i Kvarneru, te su tako između ostalog nastupili kao predgrupa Let 3 u domu Jušici, na Opatijskim Barufama, Riječkoj gitarijadi, Marunadi u Lovranu, a posebnost je bio nastup na Ribarskoj u Iki gdje su do daljnjeg zabranjeni jer su bili preglasni.
Na ovom njihovom prvom demu koji iznosi 42 minute sa 12 pjesama, The Windfuckers se predstavljaju prije svega kao vrlo zabavan band koji ima mnogo zvučnih elemenata Gustafa, osobito zbog trube i harmonike, no iza njihove samoparodirajuće glazbene etike stoji prijatno razrađena kombinacija hard-rocka, bluesa, metala, progressiva, pa i natruha boogie-rocka i punka sa istrijanski oštarijskim stilom. Kao protuteža gitarskim riffovima i solažama vrlo efektno se nadopunjuju gradacijske harmonije i melodije trube i harmonike što njihovom izrazu doprinosi posebno upečatljiv i vrlo suptilan kompaktan dojam. Uz nekoliko upotreba znamenitih riff-covera, primjerice "Roadhouse blues" The Doors u "Jedna žena", "Another one bites the dust" Queen u "Mali Nurko", insinuacija na "Sabbath, bloody sabbath" u "Ubojica" ili cjelovitih obrada Atomskog skloništa ("Pomorac sam majko" i "Žuti kišobran") u prilično neobičnim varijantama, njihove kompletne autorske pjesme prožimaju veseli zvrkasti šlih ("Odlazak u grad", energična "Jebivetri", vrlo smiješna seksistička "Sisata") i onaj nešto ozbiljniji ("Mračna strana", "Pržun", "Šoldi" i pop-rock "Kreni"). Mora se priznati da momci za demo status imaju solidno umijeće baratanja instrumentarijem (osobito basist, trubač i harmonikaš), te da znaju sklepati zavidne aranžmane bez ikakvih produkcijskih štoseva. Tekstualni dio im je nešto slabija strana što i jest bila boljka pretenciozno naglašenih hard-rock relacija odnosa muškarca i žene, no u nekim momentima im ne manjka satire na račun društveno-socijalnih faktora. S tehničke strane materijal je solidno realiziran s obzirom na demo izdanje, te album pokazuje da bi 'jebivetre' valjalo vidjeti i poslušati uživo prvom prilikom koja se ukaže jer uz ovakav repertoar i solidnu sviračku pripremljenost na njihovom nastupu vjerojatno ne manjka zabavne istrijanske hard-rock veselice.
Ocjena (1-10): 7
Web: www.myspace.com/thewindfuckerscroatia
ZASTRANIENIE - Savremena elektropop šema (2009, 'Ćao!Ploče')
Electro-pop duet iz Beograda kojeg čine Ida i Boško startao je s radom početkom 2009., te kažu da se vole igrati synthovima uz poneki analogni instrument i samplove. Također tvrde da se baziraju na ideji defamilijarizacije Viktora Šklovskija uz malu pomoć Christiane F čija ih je životna priča duboko dodirnula tako da su obradili njenu "Wunderbar" pjesmu o općem kontrastu aerobika sa Milenom Dravić, te sve to kombiniraju sa malim 'političkim' parolama kontra privitivizma koji izjeda svakodnevicu, mladalačke ravnodušnosti, manipulacije malim čovjekom te jezičnih i seksualnih barijera...
Ovaj njihov demo sa 3 pjesme u principu je čisti i klasični electro-pop baziran na plesnom 1/1 ritmu i konvencionalnim standardima žanra kojeg su ustalili Kraftwerk s ponekim odmacima ka pop oblicima koji svoje debele natruhe imaju u pionirima ex-Yu scene poput legendarnih Beograd. Prvi broj "Plesna pokazna vežba" počinje naracijom Milene Dravić o aerobiku, a popraćen je analognom bas gitarom, sladunjavim razgranatim melodijama i harmonijama syntha, te dvoglasnim pjevanjima s upotrebom vox-efekata što u konačnici tvori veoma simpatičnu i jednostavnu minimalističku pjesmu koja neodoljivo asocira na čuvenu "Showroom dummies" Kraftwerk. "Kvadrat je u modi" sa djelomično mekšim EBM natruhama prvog vala je obračun sa primitivizmom koji je sadržan u domišljatim početnim samplovima s neke seoske (krčmarske) zabave ('hoćeš li već jednom umuknuti, stoko seljačka'), a protkan je sa art tekstom u kome se spominje 'crveni i beli ritam', dok je "(Per)verzija" tekstualno posve ogoljena simpatična minimalistička prispodoba o seksualnoj eksploataciji. Premda u lirskom pogledu pjesme ne sadrže puno riječi, one ipak govore na minoran način o sukobu svjetonazora između urbanog, intelektualnog i zadrto teške primitivnosti, te sudeći po tome da im je ovo prvi zvanični rad objavljen na nosaču zvuka, neće biti nikakve bojazni za njihov daljnji rad. Produkcijski i tehnički je obavljen korektan posao, te će biti vrlo interesantno pričekati njihov naredni korak jer je evidentno da im ideja i inspiracija ne manjka.
Ocjena (1-10): 7
Web: www.myspace.com/zastranienie
horvi // 09/01/2010