Ovo je do sada najenigmatičniji Bokerinijev lirski rad na slem-poeziji psihodeličnih i socijalnih grafita koji je ponovno oivičen profinjenom elektronskom glazbom Ivan Milosavljevića.

Nastavak sjajnog "(Bojan Ilić Bokerini) Tabletarijum - Live!" albuma dobio je svoj drugi dio koji je snimljen 2010., dakle godinu dana kasnije. Lokacija je i dalje ista (Klub Feedback, Niš), a ovaj puta su u igri samo Bokerini i njegov vjerni satelit Ivan Milosavljević za laptopom. Isto kao i u slučaju nastavka "Monolit u plastu sena II, nova epizoda, live!" (2008). Bokerini i dalje svojom nonšalatnom spoken-word/ čitalačkom tehnikom zbori svoje nevjerojatne stihove, a Ivan ga revno prati svojim instrumentalnim opservacijama sve više podsjećajući na valjda najčuveniji duet ovakvog tipa, legendarni njujorški Suicide, odnosno na Martin Reva i Alan Vegu. Dakako, vrijeme i epoha su znatno drugačiji, ali simbolika i značenje su otprilike isti.

Da ne citiram sve one vrsne Bokerinijeve umotvorine koje je predočio na ovom fantastičnom albumu koji je ponovno objavljen kao jedna kompozicija, glazba koju je Ivan napravio, do sada pokazuje najbolje 'pop' elemente. Sve si mislim da ovaj dvojac namjerno 'kara' postulate diskografske etike da svaka skladba na cd-u mora biti razdvojena, a oni već po četvrti puta objavljuju album koji je kompletno sabijen, poput nekadašnjih audio-kaseta u samo jedan snimak. I opet sam ja sve te pjesme izrezao u 'trake' kako bi ih, za kućnu upotrebu imao poredane od prve do devete. Nije da to Ivan ne može napraviti, ali izgleda da je u igri jedan sasvim drugačiji princip kojim se ovaj dvojac izdvaja od svih mogućih opcija današnjih standarda - album treba slušati od početka do kraja, bez ikakvih 'preskakivanja' kompozicija. Već sa time su odbili priključak bilo kakvoj konzumentskoj populaciji koja kada stavi cd u player vidi da se radi o jednoj skladbi, doslovce pošandrca i više ga ne želi slušati. Ha-ha-ha! Jeste, već ovo je prava alternativa komercijalnom sistemu...

U ove sjajne 52 minute sabijeno je 9 pjesama u kojima Bokerini ponovno progovara o mnogo čemu na inteligentan, sofisticiran, satirički, ponekad duboko mračan način, ali nikada ne banalizira i ne zalazi u opskurnost gdje bi se vrtio u krug bez izlaska. Svaka njegova pjesma, svaki stih i svaka poredba ponovno govore više od tisuću riječi, tako da se on neminovno može usporediti sa vrlo sličnim, ali po prirodi daleko drugačijim ekscentrikom, alkoholičarem i homofobom - Mark E.Smithom, čiji su tekstovi ponekad toliko zagonetni i metaforizirani da ih se treba tumačiti i sagledavati poput gordijevog čvora ili Biblije. Bokerini je inteligentan pjesnik, a stihovi su mu na ovome albumu došli u najzreliji mogući fokus koji graniči sa poetičnom filozofijom. Slušam i tumačim, razglabam samom sebi šta bi sve to trebalo biti, ali toliko je komplicirano i zapetljano, da je gotovo nemoguće jednostavno objasniti ovaj lirski rock fenomen. To su stalno nabacane sličice koje se nižu poput omnibusa i zajednički su povezane fabulom u kojoj je Bokeriniju važno da nešto konkretno kaže, ali na način koji ima toliko zagonetnih detalja kakvih primjerice ranije nije imao. Slobodno ću zaključiti da je Bokerini ovdje zakoračio na stepenicu više, te se time definitivno odvojio od nekih konvencionalnih temelja. Osobno ne vjerujem da ovakve snažne stihove može napisati netko tko ima 17 ili 20 godina, a nije ih mogao napisati niti Štulić u vrijeme zlatne epohe Azre od 1980. do 1985., kojeg se općenito smatra najboljim i najoriginalnijim tekstopiscem ex-Yu. Pa o čemu, dođavola govore ti stihovi, pitati će te... Eh, kada bi na to pitanje mogao odgovoriti jednostavno, onda bi stvar bila jasna, ali vjerujte, ovo je do sada tematski najteži rad Bokerinija i nije ga lako uhvatiti za rukav ili nogavicu. Tek možda u petoj skladbi "Glib" koja je socijalno orijentirana i donosi dah The Fall sa refrenom 'svi za jednog i nijedan za sve' kojeg Bokerini čak i pjeva u polumelodičnoj ariji. No, prve četiri pjesme su toliko duboke da sažimaju prošlost, sadašnjost i budućnost kroz prizmu Bokerinijeve lirske estetike gdje se zaustavlja bilo kakvo razumski ekvivalentno objašnjenje. Mene osobno podsjeća na Lydona i P.I.L. iz vremena "Metal Box" (1979) i "Flowers Of Romance" (1981) kada je ex-Rotten bio opsjednut turobnim psihodeličnim sferama i fatalizmom kojeg je ponovio na posve neuspješnom i popljuvanom, a i komercijalno propalom albumu "That What Is Not" (1992). Kako god, ovaj prvi dio albuma sa pjesmama "Tuđi prst na tvome čelu", "U senci žbuna" (iz prve Bokerinijeve knjige "HipHop Stalker", 2004, Niški kulturni centar), laganoj "Psiho filer" ('postali smo remek-delo uništenja'), čudnovato sročenoj socijalki i mobingom nabijenoj "Tabletarijum", te spomenutoj "Glib", Bokerini dolazi na svoj najveći umjetnički stupanj. Mada će, evo, već se kratka historija pokazala učinkovitom, pjesme sa debija "Monolit u plastu sena" zasjeniti ova 4 sjajna komada, ali kao što sam rekao, Bokerini je ovdje koraknuo stepenicu više i ponaša se kao umjetnički režiser života u urbanoj sredini 21. stoljeća između kancelarije i ulice, opće socijalne propasti i šminkeraja. On sukobljava sve potencijalne karakterne osobine sirotinje sa raskošnim i raskalašenim bogatstvom ('ponedeljak je uljez na vikend zabavama/ raspadamo se u zaključanim radnjama i glođemo račune pred mehaničkim kasama/ kamere su na stalcima za infuziju... znaci trovanja pokazuju prepreke na putu.../ ponedeljak u glibu, vikend u speedu.../ teško ćemo izvući kateter iz podzemnih vena, "Glib"). "Procenitelj gorčine" je skladba koja se zasigurno neće dopasti nikome tko zastupa New World Order shvaćanje, dapače, skroz je suprotna i potpuno mijenja stav o globalizaciji sa stihovima, kako je Bokerini ovdje rekao 'došli smo, možda kao posledica pretresa mozga/... čulo ukusa potkrepljujemo pljuvanjem/... da presadimo tkivo majmuna na otuđenog čoveka, da lošim vaspitanjem osudimo jeftine živote, da našim posterima oblepimo hodnike pušionica/ ... a sa naših šaltera odjekuje lekek radnika javnog sektora - netko je otpušten, potrošen kao svetac inflacije/... pucajte po šavovima lobanja, ja i dalje držim čast...'. Tip je ludak i genije istovremeno... Sjajna stvar!!! M.E.S. je nekoć bio, a i ostao 'hip priest', a Bokerini se s pravom nazvao 'proceniteljem gorčine'. Kada bi se sada navodili citati iz njegovih ostalih pjesama i počeli tumačiti, to bi ovaj tekst odvelo u preopširnost; zbog toga je najbolje da ga prvom prilikom nabavite, kao i ranije radove (ako već niste), te ih razglabajte i razmatrajte kako vam god drago.

Što se tiče glazbe, prvi dio je uokviren sa plesnim electro-popom koji podsjeća na cijeli niz ostavština, uglavnom njemačke, britanske i američke škole od Suicide, Yello (ok, oni su Švicarci u Americi), do starih kraut-rock elemenata Kraftwerk, Harmonia i Novalis sa acid/jazz sintagmama (naslovna "Tabletarijum"), mada se po svojem aranžmanskom obliku može pronaći i paralela sa Joy Division melodijama (uvodna "Tuđi prst na tvome čelu"). Ima tu i trip-hopa ("U senci žbuna"), pritajenog chill-out/ slow-down d'n'b/ jungle stila ("Psiho filer") i laganog EBM/industrial/new-wavea ("Glib"). Središnji dio otpada na eksperimentalniji EBM nalik na čuvenu "Absolute korperkontrolle" D.A.F. koju je Ivan adaptirao na posve slobodnom minimalističkom akcentu (numera "Procenitelj gorčine"), a onda se stvari ponovno vraćaju na plesniji dio koji ponovno revalorizira kraut-rock i electro-pop ("Monopol na suze" i "Uglovi rugla") gdje se uz već navedene natruhe mogu zapaziti i veoma lijepe melodijske sintagme The Human League iz one njihove prve i dakako najoriginalnije faze. Album zatvara vrlo lagana, ambijentalna i psihodelična "Banana publika" sa glazbom koja se može utrpati u široki spektar izvođača od Bowiea, Brian Enoa, Massive Attack sve do David Sylviana. Ivan je kroz cijeli album zaista napravio veličanstveni zvučni kolaž uokviren različitim periodima, uglavnom elektronske pop scene pretežito se bazirajući na laganijim tempovima sa dorađenim aranžmanima, te kada se čitavo djelo u koheziji sa Bokerinijevom slem-poezijom sklopi, ponovno je dobiven sjajan rad koji samo može zavrijediti najveću moguću ocjenu.

Naslovi: 1.Tuđi prst na tvome čelu, 2.U senci žbuna, 3.Psiho filer, 4.Tabletarijum, 5.Glib, 6.Procenitelj gorčine, 7.Monopol na suze, 8.Uglovi rugla, 9.Banana publika

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 27/06/2010