home > mjuzik > Obey the Queen

kontakt | search |

SCARLET: Obey the Queen (Arising Empire, 2020)

Švedski bend koji postoji od cirka 2013. godine s izmjenom imena predvođen je novom ženskom metalcore boginjom - agresivkom Scarlet Hunt koja baš i ne preza od eksplicitnih tekstova napucanih seksualnim strastima, perverzijama, pa i nastranostima. Odmah se sjetim jednog jako davnog interviewa s Alison Moyet kad je još pjevala u Yazoo ranih 80-ih kad su je pitali šta misli o punku i new-waveu, te zašto pjesme Yazoo nemaju ljubavnu ili romantičnu poetiku na što je odgovorila: 'kad bi htjela pisati i pjevati takve pjesme vrištala bih aaaaaaaaa, skidaj gaće kopile jedno, oću da te jebem!'. Hahaha... Da, evo, Scarlet baš revalorizira upravo ovakvu hardcore liriku direktnim egzekucijama u međunožje, guzove, bokove, poprsje i u facu što se moralistima i brižnim etičarima nikako ne dopada, ali to su problemi njihovog (lažnog) licemjerja jer je odavno ovakav leksik ukorijenjen u rock/ metal/ punk/ hip-hop, te naravno, književnoj, likovnoj i filmskoj kulturi.
[  ]

S tog aspekta ovaj debi album je stanovito osvježenje u metalcoreu koji već dulje vremena trpi raznorazne emo devijacije priklanjanjem pubertetskoj publici aludiranjem na spektakularne nježnosti, samozatajne potištenosti, nesretne ljubavi, rezanje vena zbog neostvarenih snova, neuzvraćenih emocija i mnogobrojnih adolescentnih hirova što se protežu po društvenim mrežama. Ako ništa drugo, direktan je i ne okoliša, čak i kad su opijati u pitanju (iznenađujuće nježna klavirski orkestrirana pjesma "Love heroin"), a i ljudska monstruozna taština koja u afektima umije prouzročiti štošta degutantnog i pogibeljnog (odlična rasplesana "Beauty & beast"). No, nije sve samo u ovakvoj poetici. 10 priloženih pjesama šara njenim osobenim iskustvima prikazujući neke vitalne situacije proteklog vremena od puberteta naovamo (rekao bih da ima 25-6-7 godina) počevši od uvodnog prologa, naslovnog "Obey the queen" zastrašujućim atmosferama sablažnjivog svijeta koji je idealno napenalen za snažan zalet 'riganja vatre' i otrova ("I spit fire") preko prikazivanja mobinga i ugnjetavanja žena na svakodnevnim profesionalnim obavezama na poslu (drugi singl "#bossbitch feat. Thirsty & Åsa Netterbrant") do jezivih scena predskazivanja neurotično rastresenog društvenog poretka u kome više neće biti niti muškog, niti ženskog roda, već genetički dizajniranih androida kojima osjećaji nisu poznati.



Njen poprilično otmjen i čist soprano vokal u nekoliko varijacija od repanja i klasičnog heavy pjevanja poput Doro ili Tarje Turunen do tek povremenih growlova i ponekim slatkastim efektima (djelovi čudnovato morbidnih pjesmama "Krokodil" i "Devil twins" u kojima se poziva na zašećereni Poppy vokalčić) s pumpajućom ekipom solidnih muzičara provlače i nekoliko stilskih uvrštenica u bazični metalcore: elektronske d'n'b primjese, atmosferične dionice, malo DJ scratcha, izmjene tempova, progressive aranžmane s pompoznim intervalima, dašak industriala i nu-metala, te melodične frakcije. Sve je to vrlo bogato kompletirano s uobičajenim gitarskim 'šusevima' i ritmički rascjepkanim udarcima održavajući uravnoteženi balans komercijalno privlačnog, a i alternativno prihvatljivog materijala koji ne pokazuje previše klasičnog 'pop' štofa.



Album, na moju žalost traje prekratko, svega 34 minute i proleti vrlo brzo poput ugodnog seksa. Taman dok se priberete od uvodnih 'predigri' s brojnim dobacivanjima (partnera), te kad se krene na pravi 'posao', 'orgazam' stiže vrlo brzo završnom klavirskom laganicom "Final shot" u kojoj na vokalu gostuje Martin Westerstrand iz nu-metal benda Lok iz Göteborga čiji je glas poprilično nalik hrapavom baritonu Peter Gabriela.
[ Scarlet ]

Scarlet   © 2020

Za početak karijere ovo je više nego dostatno pogođen album s vrlo dobrom dozom seksualnog prkosa i eksplozivnih strasti, te ga je bolje upijati nego li neke smušene metalcore preobrazbe Bring Me The Horizon, You Me At Six, All That Remains, Bullet For My Valentine ili Parkway Drive, elem zvijezda žanra u posljednjih 6-7 godina koje su gotovo potpuno izgubile kompas u orijentaciji (ajde, BMTH su se nekako vratili zadnjim albumom "Post-Human: Survival Horror"). Jasno, ovo još nije u potpunosti ono pravo što Scarlet s bendom može napraviti. Prije bi se reklo da su samo početne 'injekcije' sa crossover ispitivanjima, ali prikazani način i stav su vrlo dobri i moderni. Nadam se, može i bolje jer je u interviewu za femmetal.rocks rekla da kada piše pjesme sluša uglavnom Šopena i Erika Satiea...

Naslovi: 1.Obey the queen, 2.I spit fire, 3.Ugly fucker, 4.#bossbitch (feat. Thirsty & Åsa Netterbrant), 5.Love heroin, 6.Zodiac, 7.Krokodil, 8.Beauty & beast, 9.Devil twins, 10.Final shot (feat. Martin Westerstrand)

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 16/11/2020

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Boter Krajnc

MATEJ KRAJNC: Boter Krajnc (2020)

| 30/11/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: DSM-5

BLOOD FROM THE SOUL: DSM-5 (2020)

| 29/11/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: 10_2020_XU

SVEGA POMALO: 10_2020_XU (2020)

| 28/11/2020 | pedja |

>> opširnije


cover: Finchley Road

MATEJ KRAJNC: Finchley Road (2020)

| 28/11/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: The Malignant Fire, EP

REFUSED: The Malignant Fire, EP (2020)

| 27/11/2020 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*