U čitavom nizu aktivnosti i izdanja koje potpisuje Toni uključujući Chui i Mangroove s kojima ima 9 albuma, te kolaboracije s Tomislavom Golubanom, pronađe vremena i za vlastite radove, a ne treba zaboraviti niti netom održani koncert u KCM www.terapija.net/koncert.asp?ID=30957 sa starim kolegom, bubnjarem Đurom Dobranićem u duetu nazvanom Tony & Guy. Praktički svake godine unazad desetak sezona objavi po jedan album, a na svakome od njih daje sijaset iznenađenja u hrabrim istraživačkim pohodima i rješenjima bilo da je riječ o stilskim, zvučnim ili žanrovskim inovacijama pomno gledajući da se ne repetira. Iznenađenje ovog zvanično drugog mu solo rada je temeljeno na iznenadnoj kreaciji koja je eruptivno buknula inicirana jednodnevnim kolapsom društvenih mreža prouzročivši svjetski kaos, a ne treba hipotetski nagađati šta bi se desilo da je potrajao tjedan dana.

Naime, još ranije tijekom pandemije i svih onih lockdowna počeo je raditi po proizvoljnoj metodi 'uzmi neki zvuk na synthu kojeg nikad nisi, te probaj s njime nešto napraviti', a u principu takav eksperimentalni ulog redovito je pohod u nepoznato. Zato ovaj album, dakako instrumentalnog karaktera je nešto sasvim drugačije od onoga što bi se očekivalo i teško ga je klasificirati uobičajenim okvirima u kojima se gibaju njegovi prethodni opusi. Oboružan s nekoliko redova različitih vrsta tipkovnica, te 4 gostujuća glazbenika koja neravnomjerno sudjeluju u pojedinim kompozicijama (Silvio Bočić - bubnjevi, Luka Čapeta - gitara, Vojkan Jocić - tenor i alt saksofon, Leo Beslać - Kawai i Waldorf synth), duh, priroda i putešestvije "Survival Kit" albuma su nepredvidljive. Uvodna, ujedno i najdulja tema "Escape route" izranja iz nemirnog i dugačkog ambijentalnog drone pasaža kao da će iskočiti neka serijalka ELP, međutim zavijutak podražaja s world-music arabeskama i bubnjarskim jazz-rock intervencijama, u jednom dijelu odvode zvuk čak i do teškog John Lordovog fila nalik onome što je nekoć simbolizirao u Deep Purple, a već prema prvih 5 minuta jasno je da ovdje mnogo toga neći ići nekakvim striktno određenim putopisom. Drugi dio ove neobične progressive teme upada u melankolično mračnu letargiju imaginarnog bijega iz teškog vremena otvarajući nove horizonte za iznenadno skretanje u trance s aditivima synth/ electro wave popa našavši se na kristalno prozračnom plesnom podiju gdje nestaju sve brige uz malu elokvenciju psihodeličnog šarma poput plesnih Tangerine Dream iz 80-ih.



Vodeći singl "Digital traffic jam" koji ustvari inicira spomenuti kolaps društvenih platformi je najneobičniji i najkraći komad od svega 3 minute, te bi se vrlo teško od prve mogao povezati s Tonijevim klasicizmom. Uronjen je kroz elektronski zvrzlan gabarit šašavog nintendo hardcore stila prikazujući kaos u čemu pridonose i lucidne kolažne strukture saksofona izbačene iz neke avant-jazz sesije u kojima se ne razabire da li je čak možda i gitara umiješala žice, dakako Vojkan je izuzetan meštar koji umije zavarati. Mračna i troma "Sanctuary" lijeno jazzira komornijim spektrom s hipnotičkim paravanom ritma u nedokučivim horizontima ispreplitajući ambijente u disonantama s vedrijim notama, a i molovima pogađajući u suštinu nepovredivosti vlastitog utočišta što ima niz referenci: čas je tmurno, čas optimistično komešajući raspoloženja.



U principu, često se od Tonijevih radova očekuju i plesniji pozivi, ali njih ovdje baš i nema: "Conqueror worm" ulazi u mračne slutnje izjedajući duljim, opako gustim naslagama novih dark disonanti pripremajući teren za još jedan, ha, slobodno asocirajući na hard-rock umjerenog tempa u kome dominiraju masni riffovi klavijatura i jedna od rijetkih melodičnih improvizacija u samoj središnjici eksplodirajući rafalno prepuštajući završni dio za gitarske jazz egzibicije. Čak bi se ovaj komad dao korespondirati između Yes i mekanih Dream Theater izbojaka doprinjevši novoj progressive soluciji, a taj teški zvuk organa nastavlja se i u nimalo zabavnoj "Fat is good" kao što bi se pretpostavilo po nazivu. Blues je ovdje primaran s još jednom unakrsnom šaržom saksofona i gitare, dok je završna "Nothing lasts forever" mirna ambijentalka tugaljivo mračnije osovine s izuzetnim Vojkanovim solo radom.

Ovih šest potpuno različitih kompozicija odskaču od dobro poznatog Tonijevog 'pop' pristupa levitirajući kompleksnim katarzama od avangardnog, ambijentalnog i psihodeličnog do jazy i rock terena pri čemu je nezahvalno tvrditi da ima esenciju eksperimenta jer što god da se uhvati, sve kod njega kreće s pokusom koji na koncu dovitljivo iznikne u konceptualni sadržaj s glavom, truplom i repom, a i mnoštvom sporadičnih detalja pršteći na sve strane visine, horizontale, dubine, vremena i prostora. Sa smislom i stilom, a ovaj puta i s kompletnim stavom za artističko preživljavanje.

Naslovi: 1.Escape route, 2.Digital traffic jam, 3.Sanctuary, 4.Conqueror worm, 5.Fat is good, 6.Nothing lasts forever

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 13/11/2021