home > mjuzik > Moss Grew on the Swords and Plowshares Alike

kontakt | search |

KAYO DOT: Moss Grew on the Swords and Plowshares Alike (Prophecy Productions, 2022)

S Toby Driverom je jedno sigurno, a to je da nikad ništa nije sigurno. U njegovom slučaju benda Kayo Dot gdje je alfa i omega, neprekidne su promjene, te se s njime zaista ne može igrati nikakva kladionica jer zicer ne postoji. Može se doduše oguglati na sve te njegove metamorfoze i ostati pasivan.čak i kada je prije desetak godina napustio prvo black, a onda i metal, te se upustio u elektroniku, indie-rock, izbacio grčevite growl vokale... Činilo se da je zauvijek ostavio svoje metal korijene i poput nekih, primjerice Anatheme, prepustio se nekom hipsterskom oportunizmu.
[  ]

Ali ne. Prvo se malo nasolirao izbacivši tri albuma kao Toby Driver, a onda pokrenuo još tri projekta Alora Crucible, Oixisha i Bloodmist (s Jeremiah Cymermanom) što sveukupno iznosi 12 izdanja za nepunih 10 godina, a tu sad ima svega i svačega, no vratimo se na matični bend. Otkako je ujesen potpisao ugovor s njemačkim Prophecy Productions (Nachtmystium, Antimatter, Arthur Brown, Lisa Gerrard, Xasthur, Twilight, Magma, Lifelover...), a prethodni album "Blasphemy" (2019) dobio pozitivne kritike, nesvakidašnje čudo se zbilo da je kompletnoj postavi sprašio nogu u tur i za ovaj službeno deseti album okupio staru ekipu iz nekadašnjeg mu benda Maudlin Of The Well iz kojeg je ustvari početkom 21. stoljeća i ponikao Kayo Dot. Elem, uz njega na gitari, basu, vokalu, synthu i bubnjevima, tu su Greg Massi na gitari i Jason Byron zadužen isključivo za liriku. Čudno da nije uposlen na svome mjestu palica i bubnjeva...
[ Kayo Dot ]

Kayo Dot   © 2021

I što se dobilo? Opet čudnovata smjesa povratka u metal s progressive-doom nabojem u prvoj skladbi "The knight errant" gdje se vratio i na growlove, zatim mračan, trom, ali i kaotičan psycho "Brethren of the cross" s razbijenim elementima post-metala i The Cure gothica, da bi nenadano iskočio vitalni singl "Void in virgo (the nature sacrifice)" ulepršavom pop ozračju post-rocka i clean vokalom kojeg specifično modulira između znanih baraža Marc Almonda i prozračnih baritona Rolanda Orzabala usmjerivši ambijent i atmosferu ka onim tranzicijama spomenute Anatheme. Singl navelike odudara od prve dvije stvari i teško ih je uopće zajedno povezati, na momente gitarske intervencije dovlače Pink Floyd, ali nikako da bi se mogao steći dojam dosade premda iznosi čak 9 minuta. Za video je skraćena verzija za upola tajminga.

Void in virgo: vx8KIQ8I70Q



"Spectrum of one colour" je pošarana jazz-rockom i tim stalno isprekidanim ritmovima s gitarskim doom/sludge disonantama, te funk basovima i grčevitim black growlovima u drugom dijelu što je neobična kombinacija žanrova, a iznosi najkraćih 5 minuta. Sve pjesme imaju širinu, evo druga po redu u kratkosti "Get out of the tower" (7 minuta) se otprilike naslanja na taj šablon s malčice skuliranijim 'post' pristupom šetajući dinamičkom progresijom kako god mu volja. Takvi neuravnoteženi, nestabilni, pa čak, može se reći i blago poremećeni balansi iz pjesme u pjesmu odražavaju se u blastbeatovima "The necklace" nakalemljenim na duboki psihodeličan dekor driverskih - putujućih synthova, neuravnoteženih bas linija, paklenih vriskova, te se stropoštava u definitivnu završnu simfoniju "Epipsychidion" od 13 minuta post-blacka u progressive izdanju s ambijentalnim skretanjima u samoj središnjici finiširajući ponovno razbijenim Floyd-ovskim manirima uz obilate eksperimente u de-kompozicijskom žaru ostavivši bubnjeve postrance davši glavnu rolu gitarskoj distorziji, synthovima, a i nekim neobičnim efektima što u konačnici napaja sjajan odjavni foršpan za kojeg se slobodno može pomisliti da je djelo Ranalda i Moorea, dakako, Sonic Youth majstora.

Album je povodom izlaska dospio čak i na top-100 u Njemačkoj i to na počasno zadnje mjesto što je veliki uspjeh za Tobyja i Kayo Dot, a tako nešto mu se nikad nije desilo u domovini, a također je pokupio i sjajne kritike, dobio je čak i najvišlje ocjene uz opasku da je ovo najbolji rad u opusu benda. Ne bih se složio, bilo je i boljih po mom sudu, no ovaj je unatoč abnormalnim krajnostima i čudnovato postavljenim balastima vrlo dobar omjer blacka, dooma, psihodelije i indie post-rock metala, a da ne zaboravim, čitava Byronova fabula je priča o slabosti ljudskog duha i općenitog stanja prepletenog melankolijom, uzburkanim strastima i cikličkim vizijama svijeta poganskog uma izraslog na mahovini obrasloj na mačevima i plugovima. Na određeni način, ovo je i proslava 20. obljetnice albuma "Bath/ Leaving Your Body Map" tog nekadašnjeg benda Maudlin Of The Well. Nimalo bezazleno.

Naslovi: 1.The knight errant, 2.Brethren of the cross, 3.Void in virgo (the nature sacrifice), 4.Spectrum of one colour, 5.Get out of the tower, 6.The necklace, 7.Epipsychidion

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 05/01/2022

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Return To Annihilation

LOCRIAN: Return To Annihilation (2013)

| 09/08/2022 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Battlestar Lemon

DEPRESSOR: Battlestar Lemon (2022)

| 08/08/2022 | horvi |

>> opširnije


cover: Diamonds

YAO BOBBY and SIMON GRAB: Diamonds (2019)

| 08/08/2022 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Colab 47

SOUND_00 and LEFTERNA: Colab 47 (2021)

| 07/08/2022 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Seven Psalms

NICK CAVE: Seven Psalms (2022)

| 07/08/2022 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*