home > mjuzik > Social Graces

kontakt | search |

LOOSE FIT: Social Graces (FatCat Records, 2022)

Nazvani po jednoj od najpopularnijih pjesama Happy Mondays, od ovih Australaca iz Sydneya očekivalo bi se da su u sličnom madchester-pop/ dance stilu. No, nemaju baš previše zajedničkih točaka izuzev skupnog nazivnika new-wavea u kojeg se trpa sve i svašta vezano uz 80-te godine 20. stoljeća.
[  ]

Premda će se i naći podataka da su new-wave, a sami za sebe tvrde da su alternative/ punk/ no-wave/ dub/ grooves, to nije najtočniji opis već samo neki bitniji stilski elementi koje koriste. Oni su ustvari onaj eksperimentalniji dio post-punka na relacijama Public Image Ltd., A Certain Ratio, Gang Of Four, Au Pairs i Maximum Joy, a nadodaju da su im pop/art heroji Talking Heads i The B-52's.
[ Loose Fit ]

Loose Fit   © 2022

Sukladno s tko zna kojim već po redu revivalom post-punka kojeg jedino nisu prihvaćale generacije grungea, hip-hopa, techna i brit-popa stasale u 90-im, ovaj simpatičan debi album došao je u pravo vrijeme da pokaže odličnu opoziciju zvijezdama poput Bloc Party koji su se naprosto izgubili u neinventivnosti reciklaže sebe samih, a i svojih velikih uzora. Loose Fit je nošen otkačenim, zvrkastim, lucidnim i duhovitim performansima skoro pa do šašave bedastoće gdje ne treba tražiti neka oštroumna pametovanja. Njihova ritmička funk podloga neurotične bubnjarke Kaylene Milner i basista Richard Martina je u spregi vrlo bliskoj kombinaciji ranih A Certain Ratio i uvijek standardnih Gang Of Four, a gitara Max Edgara cvili, reži, noise-ira, rašpa, hobla, hramlje i svašta nešto škripavo pili poput Keith Levenea (P.I.L.), dok je poseban specifikum vokalno ciktanje Anne Langdon koja uz to još i svira saksofon kao da čitavo vrijeme psuje što dodatno daje visoke aditive kompletnom dojmu.



Prva je šteta što na dva vodeća singla "Social graces" i "Exhale" nema tog saksofona, ali ga zato ima u trećem "Stupid drama" odzvanjajući echo njihovog prvog EP-ija "Loose Fit" iz 2018. godine. Naime, jasno da saksofon svira kada Anne ne pjeva, a tih intervala ima podosta tijekom albuma poigravajući se free-jazz bukom, a da ne povjeruješ, najkraća tema "Mosquito" nalikuje kao da će svaki moment iskočiti "Death disco/ Swan lake", valjda to svi znaju čije remek-djelo.



Tempovi su dostatno brzi, taman u tom plesnom oldschool post-punk maniru, aspekti su vrlo živahni, neopisivo sadržajni u neskladu gitarskih disonanti, hrapavosti, tjeskobe, distopije, mračnijih obrisa (najdulja "Best face forward" od gotovo 5 minuta), a vitalno najekspresivnija "Enemies" mogući je klasik benda kako bi mogli nastaviti sa slojevitim valovima isprepletene buke saksa, gitare i eksperimenata. Dakako, ako se poput mnogih koji su debi album odvalili mladalački poletno i rastrgano energično težeći ka originalnosti, a onda se na račun povoljnog prijema zaigrali na veće komercijalne apetite. Ovako kako jeste, valjalo bi ostati. Dovoljno je i psihodelično s dub efektima, te ništa ne treba posebno uljepšavati.

Sve u svemu, ovo je prijatno iznenađenje puno slatkih, poletnih, plesnih i škripavih avanturističko-neurotičnih dragulja.

Naslovi: 1.Social graces, 2.Cool change, 3.Stupid drama, 4.Cut your teeth, 5.Exhale, 6.Mosquito, 7.Colours for the walls, 8.Best face forward, 9.On land, 10.Enemies, 11.Potential things

Ocjena (1-10): 8

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 03/05/2022

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Metal infekcija

KAMÄRADI: Metal infekcija (2022)

| 16/05/2022 | horvi |

>> opširnije


cover: Apologetica, EP

PATRISTIC: Apologetica, EP (2022)

| 15/05/2022 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Collapsing Empires

RHYS FULBER: Collapsing Empires (2022)

| 15/05/2022 | horvi |

>> opširnije


cover: Deset pesmi

MATEJ KRAJNC: Deset pesmi (2022)

| 14/05/2022 | horvi |

>> opširnije


cover: Insurmountable, EP

PRIMITIVE MAN: Insurmountable, EP (2022)

| 13/05/2022 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*