home > mjuzik > Cheeba City Blues

kontakt | search |

NOISE UNIT: Cheeba City Blues (Artoffact, 2022)

Stari side projekt Bill Leeba iz kanadskih Front Line Assembly imao je nekoliko transformacija, no nikad nije zapadao u oscilacije premda je bilo isto toliko pauza u djelovanju. U početku mu je partner bio Marc Verhaeghen iz belgijskih industrijalaca Klinik, potom kolega iz benda, Rhys Fulber koji se povremeno priključuje, te ga se smatra drugim dijelom projekta kroz kojeg je prodefiliralo pet značajnih umjetnika poput članova njemačkih Haujobb, na najpopularnijem albumu "Voyeur" (2005, no.4 na njemačkoj alter listi albuma) partner mu je bio FLA Chris Peterson, te su povremeni kompanjoni još bili Jason Filipchuk i Michael Balch, a na ovome i prerano umrli Jeremy Inkel, inače Leebov koproducent iz Echogenetic i Airmech faze…
[  ]

Sam projekt je bio zaseban segment za ideje koje Leeb nije mogao realizirati unutar matičnog benda usmjerivši se u teže prohodniji dio industriala i klasičnog EBM-a nerijetko lunjajući po eksperimentima, psihodeliji, a bome i technu ko' što bješe album "Decoder" iz 1995. koji je neslavno prošao na tržištu i djelomično usporio prosperitet ionako underground rejtinga što se mogao s(p)retnije reflektirati u idealnim godinama sredine 90-ih za ekspanziju alternativne scene.

Kako je imao poduže pauze od po 10 i više godina, primjerice na prethodnom "Deviator" (2021) kojeg je s Fulberom radio nakon 16 godina Noise Unit stanke, ovaj 8. po redu posve iskače neočekivanim stilskim zaokretom u dub s nekoliko inačica poput dubstepa, cyberpunka i d'n'b-a, a zasluga je uglavnom suradnje sa spomenutim Jeremy Inkelom započeta mnogo ranije prije njegove smrti 2018. godine izvukavši predugačak miks svega i svačega u trajanju od 66 minuta nerijetko izrovanih šupljinama, tek onoliko da popuni prostor, ako ništa drugo do li odavanja počasti suradniku. Ustvari "Cheeba City Blues" je nedovršeno zdanje u vrlo labilnoj strukturi, takoreći najlabavijoj koja se od njega ikad dobila. Postoje pjesme koje dižu smisao cjeline, ali i dosta njih koje se praćkaju po plićaku bez ikakve fokusiranosti.



Od čak 14 pjesama gotovo polovica ih je nerentabilna i kao takve su nedovoljno prohodne, štoviše neinventivne i instrumentalistički dosadne, zato samo valja spomenuti nekoliko solidnih vrhunaca od prvog singla "Alone again" u očekivano plesnim EBM referencama isprekidanih analognih synthova i digitalnog zvuka koji po ničemu ne upućuje na naslovnu temu "Cheeba city blues" uronjenu u reggae-dub kakav Leebu nimalo ne pristaje, ali ga izvlači duboka psihodelija s bogatim dekorom. Drugi singl "Dub it up" zajedno sa "Slow motion" jezde obrnutim reverbima za isjeckane drum'n'bass frakcije ostavljajući utisak stilskih ustupaka reda radi, a primjerice kinematografski instrumentali "Orson Welles was right" i "Reality is less than TV" ispunjeni samplovima ukusno koriste scratch i melodičnu ambijentalnost sa sentimentalnim defileom kakav se rijetko čuje od Leeba, a i njegove kompanije jer im emocije nikad nisu bile prioriteti već tmuran i refleksivan osjećaj, pa su tako industrialom zadojeni komadi "Still alive" i gitarskom škripom "Heal all wounds" sasvim pristojni nadomjestak ishitrenoj praznjikavosti velike većine ostatka materije. Ajde, može proći još i EBM "Nervous" na račun jačeg ritma, ali ništa više od toga izuzev ako tvrdokorni fanovi ne poguraju još poneku pjesmu, uh, tko to zna…



Nije naodmet spomenuti hladnoću refleksije što potapa scenarij imaginacije u pokušaju dočaravanja pokojnog mu koproducenta i suradnika, a ona je previše odmaknuta od nekakve fokusiranosti švrljajući bez empatija. Nekako se čini da bi puno bolji potez bio samo EP s 5, maksimalno 6 pjesama, ovako kako jeste, ispada mješovita roba štacuna u kome se izgubio osnovni sadržaj.

Naslovi: 1.Molecule, 2.Alone again, 3.Cheeba city blues, 4.Creepo, 5.Dub it up, 6.Orson Welles was right, 7.Reality is less than TV, 8.Still alive, 9.Spaceman, 10.Heal all wounds, 11.Nervous, 12.Slow motion, 13.Ether, 14.Trentunit

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 11/11/2022

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Zebra

ŠIZA: Zebra (2024)

| 27/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Jugoslavija 1941​-​1945

BRANDKOMMANDO: Jugoslavija 1941​-​1945 (2024)

| 27/03/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Disgraced Emanations From A Tranquil State

APPARITION: Disgraced Emanations From A Tranquil State (2024)

| 26/03/2024 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Levitate

GHLOW: Levitate (2024)

| 25/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Time to Breathe

SM4LLPOX: Time to Breathe (2024)

| 24/03/2024 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*