Često si razmišljam kako su Obituary mnogo toga ostali dužni na onome koncertu u zagrebačkoj Tvornici www.terapija.net/koncert.asp?ID=25315 2016. godine, odigrali ga čak i bezvoljno jer su nastupili pred svega četristo, možda petsto ljudi koji su se razišli nakon King Parrot, Prong i Exodus pripremajući se za krucijalno važan deseti album "Obituary" objavljen nekoliko mjeseci nakon tog koncerta promovirajući uglavnom novi materijal da osjete kako 'dihta' u publici. Tvornica nije bila adekvatno mjesto za njihov zvuk, mnogo toga nije štimalo i činilo se da 'osmrtnica' više nije bitan bend, ne znam koliko na drugih destinacija je to tako djelovalo u sklopu turneje. Osjetilo se da ih je vrijeme pojelo, da su se pretvorili u stare metuzaleme što rutinski odrađuju vrijeme na pozornici, barem zagrebačkoj, onako ko što reče Ian Scott iz Anthraxa da su njihove američke predgrupe mahom gubile interes kad bi nastupale pred šačicom ljudi jer se samo zbog Anthraxa ili nekog drugog headlinera popunio prostor, a prije i poslije njega zjapio praznjikav. John Tardy i kompanija su se nekako uspjeli othrvati pasivnosti upavši u seriju prosječnih albuma 21. stoljeća, njih barem četiri, ako ne i pet, nikako da pronađu onaj elan najpopularnijeg i najznačajnijeg trećeg "The End Complete" iz daleke 1992. godine. Uvijek im je bio prioritet klišeja i standardne formule jednostavnog riffa, kompulzivnog groovea, proračunato nekompliciranih aranžmana i ogoljelih struktura pjesama, onomad jednom izjavio bubnjar Donald, Johnov brat 'kad radimo pjesme uvijek smo nastojali da budu jednostavne i lake za slušati, glupane'. Nema filozofiranja, samo umri muški, pa je tako ovaj 11. studijski album stupidno šašavog naslova izbrušen u optimalno najjednostavnijem maniru prodornog riffa u zamahnutom srednjem tempu s evidentnim fanovskim elementima Celtic Frost i AC/DC gomilajući niz jednoobraznih pjesama u impregniranoj dinamici.



Već prvi singl "The wrong time" ima najgluplji riff ko' da ga je smislio Hus za neki srcedrapajući hard-rokić Parnog Valjka, ali baš zato i sjeda otprve jer je album smišljen da prikaže, tja, a što drugo, nego njihovo viđenje Covid-19 pandemije. Pa kakvi bi to bili death metalci da ne daju svoj obol svjetskoj smrti? Inače, konkurencija u kategoriji blesavih riffova Ken Andrewsa (a i Trevora Peresa) na ovom albumu je impozantna, no nemojte krivo shvatiti, kako god uzimali (ne)ozbiljno Obituary, a i općenio death (čast izuzecima), ovo je ipak opak rad na zabavnoj osnovi. Uvodna pjesma "Barely alive" zastrašuje treskavim twisterom a'la Slayer, ali i ironijom o preživljavanju, naslovna "Dying of everything" u brzom hc tempu šamara lekciju o verbalnom nasilju, "Weaponize the hate" malčice se približava starom idealu spomenutog trećeg albuma, zatim treći singl "My will to live" upada u tromi sludge/ stoner s klasičnim repeticijama i tek neznatnim aranžmanskim konverzijama u predugačkih 5 i pol minuta metalskog grungea s malo pojačane psihodelije, a dokaz da i nemaju vrhunsku osobinu jest fade-out završetak korišten i u još nekoliko pjesama.

I tako od pjesme do pjesme, može se tu komentirati što su i kako osmišljeni riffovi i tempovi, (trome sludge disonante "Without a conscience", forsiranje RATM hardcorea "War", nešto krupnijeg bubnjarskog rešetanja "By the dawn" i "Torn apart", sporih piguljenja "Be warned"), ma uglavnom sve je jednolično i linearno s uzbuđenjem ili bez njega fura se prepoznatljivi trade-mark koji ne može omanuti i promašiti, a to i jeste njihov stil u kome su fanove naučili što treba očekivati. Također, bezvezno je tražiti nekakvu lirsku poantu, nema u njoj nikakvih velikih, bitnih ili nadobudnih tenzija osim onih uobičajenih konotacija s aluzijama na strah, paniku i simultano glumatajući teror da nešto predstavlja, ali pravim fanovima su stihovi nebitni. Istom onako kao što nitko nije slušao u danima slave Van Halen zbog stihova, čak je u jednom interviewu David Lee Roth izjavio da nema pojma o čemu govore tekstovi koje pjeva, ali bitno je da se uklapaju u glazbu. A Obituary su u tome provjereni kapitalci bez ciljane inspiracije i talenta jer samo oni mogu ovako šašavo nazvati album, nalupati kratke glumpave stihove reda radi i ostati živi da im nitko ne zamjera na tome.

Naslovi: 1.Barely alive, 2.The wrong time, 3.Without a conscience, 4.War, 5.Dying of everything, 6.My will to live, 7.By the dawn, 8.Weaponize the hate, 9.Torn apart, 10.Be warned

Ocjena (1-10): 6,5

horvi // 11/01/2023