Jedan od najsamozatajnijih hrvatskih rock bendova što postoji već više od 2 decenije, nedavno je objavio svoj šesti album kojeg će promovirtati u Jiggy Baru. "Tamo gdje idemo, barbike nas čekaju" je suho zlato hrvatskog rocka, a ono je kao takvo neprepoznatljivo na zgusnutoj sceni koja stalno traži svoje idole i Štuliće i Divljane i Bore Čorbe i Mladenoviće u pogrešnim ulogama Thompsona, Vuce, Rippera i likova koji se odazivaju na mainstream potražnji.
Goran Markov Knežević vodi ovaj bend jakom autorskom strategijom kojoj samo manjka jači vjetar u leđa. Taj novi album je kreativni doseg stvarateljstva što priča o našoj stvarnosti kroz anegdote, sličice i različite sfere našeg života poetski simbolizirajući 21. stoljeće paranojama, nemirima, nadobudnim situacijama i maštanjima. Vještom poetskom demagogijom zaokružuje široki fokus svjetonazora ne uveličavajući sebe kao autora izbacivajući u prvi plan ovo jadno društvo i sistem u kome živimo, Veli Jože stvara univerzalan rakurs u kome se svi možemo naći bez obzira imamo li keš u đepu ili smo bez njega. Osjećaj kojeg stvaraju kompozicije benda nisu nestvarna fikcija, realnost su koja nas prati, a mi smo ti koji će to prihvatiti ili odbaciti.
"Tamo gdje idemo, barbike nas čekaju" nije nikakav mamac-vabilica, uostalom ako ste poslušali album i razmotrili njegov kontekst, dovoljno će vam biti jasno da je to bend s jednim od najboljih hrvatskih albuma 2017. i koncert na kome se morate pojaviti.