Jedna iznimna večer koju će pamtiti svi prisutni, a okupilo se u Glazbenoj kući fini broj ljudi na promociji tek trećeg zvaničnog albuma benda Veli Jože "A tko će nam sad reći kakav je svijet?" u trideset godina karijere. Puno više će biti govora u detaljnijoj recenziji albuma za kojeg me sam Goran Markov Knežević, alfa i omega zamolio, ako mogu napraviti neki govorni, promotivni uvod kaj meni uopće nije bilo teško. Dapaće, sa zadovoljstvom sam to odradio (i to potpuno trijezan) jer Goran je najtrezvenija osoba domaćeg i ex-Yu rocka, a vidiš, nikad ga nisam pitao što to na koncertima pije iz termosice. Daleko od onih vremena kada je bio jako sramežljiv s početka 21. stoljeća, danas je čvrst lider benda koji je dobio ogroman vjetar u leđa dolaskom klavijaturistice Mirjane Zubak Mičetić koja je skroz preokrenula zvučnu dekadenciju, dotadašnjeg, uglavnom ugodnog soft-rock pristupa, na brži, energičniji i r'n'r način, malte ne ono 'dečki, pojačajte mlohavu energiju'. We will rock you, idemo smlaviti i razoriti. Nakon koncerta sam nakratko razgovarao s njom, svi parametri rocka su joj u malom prstu, a s njima barata poput Hendrixa i još jednog velikana, ništa manje utjecajnog i primijećenog, ali jako dobro znanog Rick Wakemana (bio i s Yes ako ste zaboravili), ali osnovica zvuka i stila je čvrsti rock and roll. Novi album su predstavili kompletno u cjelosti odsviravši svih 9 pjesama koje su se dugo kuhale, još tamo od prije Covid-19 ere, znači najmanje 5 godina, a kako sam bend pratio, sve te pjesme su se razvijale, cvrčale, kukuljile, tumbale i na koncu dobile snažan, najjači rock'n'roll oblik new-wavea s kojime je ionako Goran vezan od samih početaka karijere. Na koncertu prije točno 2 godine u KCM-u www.terapija.net/koncert.asp?ID=32164 su u ovoj postavi zvučali fantastično, a sada zvuče još bolje i energičnije s još nekoliko novih pjesama.



Evo, sve do sad pojma nisam imao da probe održavaju kod bubnjara Marijana Povodnika u Dubravi zbog kojeg je ekipa potegnula čak iz Srbije, točnije Užica da prisustvuju ovoj promociji, a usput su donesli i originalnu rakiju fantastičnog okusa djelivši je prisutnima. Svaka čast našoj srpskoj braći koju Ustaše mrze iz dna duše, ma to su samo glupe predrasude, znamo svi mi liberalni i susretljivi koji oduvijek volimo srpski rok, pank i novi val. Čak niti Goran nije znao da će na ovaj koncert doći ekipa iz Srbije.



Koncert je bio i više od promocije. Veli Jože je bend koji trenutno ne može privući više od 100 ljudi samo iz čistog, neinformiranog stanja, ali budući da su ovaj album objavili za Croatia Records, stvari bi se mogle znatno preokrenuti. Naravno, ja nisam dovoljno kompetentan da sudim o njihovoj budućnosti s obzirom da je na ovaj koncert došla njihova najuža familija, čak i bake koje su plesale. Znam, to su nekad bile lijepe punkerice i rockerice pred pola stoljeća, a niti ja nisam daleko od toga. A kako je sve zvučalo, zabilježeno je kompletnim video zapisom s time da za obradu The Smiths "Bigmouth strikes again" u prijevodu "Jezičina ponovo napada" nisu dobili odobrenje od etikete Morrisseyja i bivših mu drugara, ali je ipak sviraju, no nisu je uvrstili na album. Ako pažljivije promotrite snimke, vidjeti će te da je i bas gitarist Robert Mifka kompletno otpjevao punk/ new-wave brzaču "O zašto?!" s obzirom da je kompletan autor, a u iznenađujućoj progressive-rock stvarčini "Žene i mladići u jutarnjim vlakovima" se pojavljuju natruhe Yes-ovaca iz najatraktivnijih vremena. I još bih nešto dodao: obožavam ovakve koncerte koji počnu u 21h i završe do 22, šank radi do pola noći (i još nešto sitno), a onda odeš kući i još možeš štošta toga obaviti.

horvi // 21/05/2025