Sve je počelo tri godine prije njihovog prvog remek djela "Moon Safari". U Parizu na studiju upoznali su se Nicolas Godin i Jean-Benoit Dunckel, preko Dunckelovog frenda koji je s njim svirao u bendu Orange. Iako su tijekom te tri godine objavili par instrumentalnih singlova (Modular, Casanova 70, Le Soleil Est Prés de Moi), a koje su skupljene kasnije na "Premiers Symptomes" kompilaciji, tek su početkom 1998., potpisom za Virgin records i objavljivanjem pjesama "s vokalom" (Sexy Boy i Kelly Watch the stars) došli na naslovne stranice i globalne radio postaje. Moog sintersajzeri, vokoderom modulirani glasovi, električni klaviri, ali i prekrasan glas Beth Hirsch na All I Need i You Make It Easy, kao i opuštajuća atmosfera načinili su "Moon Safari" (1998) jednim od albuma godine, a po mnogima i njihovog albuma života. Ponukani uspjehom albuma, uskoro su objavili spomenute "Premiers Symptomes" (1999), a Sofia Coppola ih je angažirala da naprave muziku za njen prvi film "Virgin Suicides" (Samoubojstvo nevinih, 2000), a čiju naslovnu temu, Playground Love, je otpjevao potpuno nepoznati glas Gordona Tracksa, za kojeg su mnogi mislili ("including me") da je ustvari Luke Haines. Soundtrack je pun lijepih lounge/space-pop instrumentala, a funkcionira i kao zaseban album, a ne samo kao podloga za film. Iako ne u tolikoj mjeri, ljubav Sofijina s AIR ostala je do današnjeg dana, jer su za svaki njen film, uspjeli pridonijeti pokoju pjesmu (Alone in Kyoto na "Lost in Translation" ili Il Secondo Giorno na "Marie Antoinette"). "10.000 Legend" (2001) trebao je potvrditi AIR kao "kraljeve" elektro-mood glazbe, no očito su i publika i kritika očekivali samo nastavak prethodnog albuma, dok je francuski dvojac ipak htio malo produbiti svoja znanja i zanimanja, te je zakopao preduboko u experimentalne vode. Iako je Electronic Performers pravni nasljednik Sexy Boy, očito je ovakva upotreba robotskih vokala bila previše demode za 2001., dok se muški vokali Jason Falkner (Radio #1) i Beck (The Vagabond) ipak nisu uspjeli nositi s predivnim vokalom Beth Hirsch. Ipak ovim albumom briljirali su instrumentali kao što su Wonder Milky Bitch ili Radian. Nakon tog albuma i očitog zasićenja uslijedila je pauza za razmišljanje i nepotreban izlet u kolaboraciju s Alessandrom Barricom na "spoken word" albumu "City Reading (Tre Storie Western)" (2003). I već kad su svi digli ruke od njih, pojavio se Cherry Blossom Girl, singl koji je pogodio upravo na mjesto gdje su bili All I Need ili Playground Love, a koji je bio uvod u odličan povratnički album "Talkie Walkie" (2004). Surfin' On a Rocket, Venus, Run i Alone in Kyoto, iako nisu donijele ništa novo u zvuku AIR, bile su dosta da opet krene priča o njima.

Na "Pocket Symphony" (2007) čekalo se tri godine, dok su za to vrijeme Godin i Dunckel gostovali zajedno na albumu Cherlotte Gainsbourg "5:55" (2006), a "Darkel" (2006) se zvao solo projekt i album Jean-Benoit Dunckela, s kojim se i nije baš previše odmakao od AIR zvuka. Manje je poznato da je priličan broj njihovih pjesama upotrebljen za TV reklame (Surfing on a Rocket za Nissan, Playyground Love za Levi's, Alpha Beta Gaga za Heineken), serije (La Femme d'Argent u "O.C.", All I Need u "Felicity"), dok je Surfing on a Rocket upotrebljena u video igrici FIFA Soccer 2005. Također, prošle godine, u sklopu edicije "Late Night Tales" izmiksali su na jedan cd svoje favorite za "kasnonoćne priče", među kojima su se našli i The Cure, Black Sabbath, Scott Walker, Japan i mnogi drugi.

Sve to, ali i priča da su AIR stvarno odlični uživo, trebali bi biti dovoljni da se u petak 20/07/2007 zaputite na Šalatu i uvjerite se u to na svježem "zraku".

Diskografija

"Moon Safari" (1998)
"Premiers Symptomes" (1999)
"Virgin Suicides" (2000)
"10.000 Legend" (2001)
"Everybody Hertz - remixes" (2004)
"City Reading (Tre Storie Western)" (2003)
"Talkie Walkie" (2004)
"Pocket Symphony" (2007)

pedja // 17/07/2007