Husker Du i Green on Red u Zagrebu ! E, da je, recimo. 1987 godina to bi bilo nekaj za pamćenje ali ovak je to događaj na kojem možemo u ovom trenutku doći najbliže onome kaj su nam ti bandovi prije 20 i kusur godina predstavljali. A sad, da li bude to potkopalo njihov, gotovo pa mitski, status ...

Još prije nego sam krenul iz Varaždina sustigel me SMS da Grant Hart dolazi "solo samo s đitrom" ali da je zato Chuck tu sa svojim Mission Expressom u punom sastavu. No, dobro, ajde ... Grant Hart, alter-indie ikona, polovica autorskog dvojca jednog od najznačajnijih američkih bandova svih vremena, izlazi na stage sa zakašnjenjem od kojih sat vremena s bananom u ustima što odmah unaprijed određuje neobaveznu atmosferu ali i svirku. Grant, nažalost, izgleda kao olupina, bez zubi, s nekom "geronimo" maramom, country & western style košuljom i prevelikim "no-name" trapericama. Kao "točku na i" ovom iznimnom outfitu obul je još i japanke (!!!???). Ležeran početak koncerta uz "You're the reflection ..." sa zadnjeg, osrednjeg, albuma "Hot Wax" i klasik Huskera "Girl Who lives on Heaven Hill" u ogoljeloj i akustičnoj verziji nisu baš nešto obećavali ali sa "Pink turns to Blue" je ipak pridobio publiku, ponajviše zato što je većina ljudi koji su došli i koji su sentimentalno vezani uz Huskere, u glavi imala i bas i bubanj. Uz neke nove pjesme kao što su "Barbara" ili "California Zephyr" čuli smo skoro sve važnije Husker Du pjesme kojima je Grant Hart autor. Bilo je tu i "Don't want to know if you are lonely" i "Diane" i "Flexible Flyer" i "Green Eyes" koju je, nažalost, uništio sporošću. Kraj je bio predviđen za "My Regrets" ali se onda još nastavilo i sa "Last Days of Pompeii" i "She Floated away". Kaj reći ? Ništ posebnog ali ipak je bilo ugodno čuti neke klasike iz prošlosti kad smo još presnimavali "kromdioksidke". Nakon kraće "čikpauze" krenuo je CHUCK PROPHET sa svojim setom. Vrlo raspoložen pročešljao je svoju pjesmaricu GREEN ON RED / CHUCK PROPHET ostavštine. Red americane i red Country-rocka iliti Cosmic American Musica kako bi rekao otac ovakve vrste glazbe Gram Parsons. Odličan band u kojem je na klavijaturama i njegova supruga. Fenomenalan, tipično američki, bubnjar sa pravim "drukom" i vrhunske gitarske međuigre Chucka i drugog gitariste razveselilo je i nas i ostatak publike među kojom je u prvim redovima bilo i nekih legendarnih i postarijih rock-kritičara. Ovakav nastup i kvaliteta pjesama Chucka Propheta, kakvog smo doživjeli, mogli bi bez problema stati uz bok današnjih alt-country velikana poput Ryana Adamsa ili Wilca. Kako je već odavno prošla ponoć, BOR nije GORIO ... Sorry, dečki, vidimo se drugi put ...

Ipak...

Goribor Žedno uho 28.04.2010.

Moram priznati da sam u srijedu došao prvenstveno zbog Goribora uz svo dužno poštovanje Gran Hartu (koji je na kraju imao najbolji nastup) i Chuch Prophet i njegovim Mission Express, Goribor je ipak Goribor.

Goribor je nastupio posljednji te večeri i ono što je trebalo biti vrhunac trećeg dana festivala pretvorilo se u fijasko. Naviknut na koncerte Goribora s kojih smo svi odlazili puni emocija i utisaka moram priznati da mi je bilo tužno gledati kako se, jedan od mojih najdražih bendova, pokušava bezuspješno naći cijeli koncert. Neznam da li je to samo zbog opijata i raznih derivata koji su uvelike kumovali sveukupnoj izvedbi ili je nešto drugo bilo u igri ali činjenica je da je Goribor odsvirao jedan od najlošijih koncerata u Zagrebu. Publika koja ih je gromoglasno dočekala na početku koncerta kako je vrijeme prolazilo malo po malo je napuštala prostor što zbog njih samih a što zbog obveza jer ipak je bio radni tjedan. Meditativnost koja je inače krasila koncerte Goribora na ovom je koncertu ustupila mjesto agresiji, niti izvrsna nova stvar "Samo tren traje" jedna od rijetkih svijetlih trenutaka te večeri nije mogla spasiti opći dojam. Cijeli koncert se osjetila tenzija u zraku. St poprilično omamljen nije uspio svojom izvedbom stvoriti onu atmosferu svojstvenu njihovim koncertima što je vjerujem utjecalo i na vidno ljutitog Pitija ( pri kraju koncerta je htio napustiti stage).

Što se tiče set liste njoj se nema što prigovoriti odsvirali su uspješnice sa prvijenca i upotpunili to sa par novih stavari "Uzalud se budiš" "Ljubavi moja", već spomenuta "Samo tren traje" i "Prati i čuti" koju su odsvirali na bisu pozvavši prijatelje iz publike da im pomognu u izvedbi.

Od kada sam počeo aktivno pratiti rad ovoga benda imao sam osjećaj da će se ovakav koncert kad tad dogoditi iskreno nisam ga očekivao ovako brzo.

Tužan report nažalostL

Vedran

le figuar de kranque // 30/04/2010

> vidi sve fotke // see all photos

PS: na našem "jubito kanalu" pochekirajte poneki filmić