Što pisati o rock and roll instituciji o kojoj su već ispisane salve i salve pohvala?

Kad se govori o Brejkersima neminovno se vuku aocijacije o "neponovljivom" "zlatnom dobu" jugoslavenskog rock and rolla. Bezbroj puta se čuje kako je to bilo pravo vrijeme za rock i kako se nikada neće ponoviti. Ovo danas ne valja ništa. Padaju mi na pamet Avdićevi stihovi! Kukanje za nekim "boljim" vremenima i isprazna nostalgija sama po sebi nema nikakvog smisla ali kad je riječ o kukanju i prizivanju nekih "boljih vremena"e tu smo profesionalci.

Brejkersi su početkom osamdesetih bili reakcija na more plastičnih new wave bendova koji su odjednom zapljusnuli jugoslavensku glazbenu scenu nakon prvog vala (Šarlo, Idoli, Orgazam,...). Bazični i prljavi rock rifovi začinjeni punk uličnom poetikom ponovo su reinkarnirali monotonu jugoslavensku scenu umorenu od new wave kopija. Kako je Koja u jednom intervju rekao: "Deca sa Dedinja su pokupovala kožne jakne i pravila punk i new wave bendove". Iako se odnosilo na Beograd vrijedilo je i za ostale gradove.

Ono što mi se kod Brejkersa danas sviđa je to što nepreživljavaju na staroj slavi nego tabaju svojim putem bez obzira na to koja je partija ili stranka na vlasti i koji su trendovi u igri. Mada u glazbi nema nekih velikih pomaka stav je još uvijek tu a to je ono što je najbitnije u cijeloj ovoj priči. Njihovo konstantno pokazivanje srednjaka svima, odbijanje bilo kakvog kompromisa i konformizma, nepristajanja uz bilo koju stranu je ono što ovaj bend i danas čini aktualnim. Stoga propustiti njihov koncert u Močvari bio je ravan svetogrđu mamurnog katolika koji nije otišao na nedjeljnu misu.
U Zagreb su došli održati dvodnevnu lekciju dobrog rock and rolla i pritom predstaviti svoju monografiju "Srce kuca tu je" koja se te večeri mogla kupiti za pultom kod ulaza.
Dugi redovi ispred Močvare te večeri nisu nikoga iznenadili mada rijetko doživite da čekate dvadeset minuta da uđete u Močvaru. Bez previše filozofije Brejkersi su započeli krš i lom koji je trajao dobra dva sata. Reperoar je očekivano bio presjek njihovog dosadašnjeg rada. I prije samog početka znao sam kakav će koncert održati. Cane će biti na rubu između neukusnih i lucidnih komentara, Anton će sa dječačkim smiješkom sipati riffove i solaže, ritam sekcija će ih vjerno pratiti a baklja će se upaliti na pjesmi "Put" i rulja će se raspametiti. Tako je i bilo. Koncerti Partibrejkersa niti traže neku posebnu inovaciju niti očekujemo da će nas bog zna čime iznenaditi. Na koncerte Partibrejkersa idete da obnovite svoje zavjete i to je to. Jednostavno. Amen.

vedran ž. // 01/02/2011

PS: Netko je jednom rekao da njihovu filozofiju treba predavati na etici svih filozofskih fakulteta na ovim prostorima. Prijetelju riječi ti se pozlatile!!!