ŠTRUKLE OD BLITVE
Kako najbolje poraditi na pomirenju Juga i Sjevera?
Jednostavno. Pošaljite splitski "T.B.F." da održi koncert na Jarunu na Dan grada Zagreba i ušutka sve one koji kažu da se Split i Zagreb ne vole. Jer po onome što sam vidio i osjetio ovog utorka uz obale Save, mogu samo reći Split i Zagreb se vole, i to preko glave. Barem na jednu noć i to preko "T.B.F."-a. Split je Zagrebu čestitao rođendan, i to kako. Pravo hajdučki.
Ako je Split Zagrebu ukrao Niku Kranjčara i Ćiru Blaževića, onda je i Zagreb vratio milo za drago Splitu dobivši studenta Filozofskog fakulteta Sašu Antića. Rezultat je 1:1 i neka se jednom za svagda prekine ta priča o sukobima i transferima. Vi ste nama dali najboljeg nogometaša, mi smo vama dali najboljeg tekstopisca i Amen. I onako će se Niko kad tad vratit' u Dinamo, a i Alex Dragi će završit' fakultet i predavat filozofiju u Osnovnoj školi na Brdima ili Kmanu. (ne daj Bože!)
A sad koncert.
Uvodni nastup je imao mladi splitski reper za kojeg mislim da se odaziva na umjetničko ime Stillness. (stari, skužaj ako san krivo ubra). Momku svaka čast. Bez straha se popeo na binu, i pred natrpanim Aquariusom koji je bio u isčekivanju zvijezda večeri, odrepao svoj repertoar na podloge. Momak ima potencijal i zaslužuje priliku za dugosvirajući prvijenac. Nadam se da će mu "T.B.F." pomoći u tome kao što je Edo Maajka pomogao Frenkiju. U ušima mi je ostala jedna stvar koju je repao na Marleya i druga za koju mislim da se zove "Blues za mater" ili tako nešto. Momak je na kraju pokupio popriličan pljesak i odobravanje gomile, tako da sam u tom momentu pomislija "Jebote, ovoga je sada toliko opalija adrenalin da neće moć' zaspat do petka." (ali to je ništa prema izrazu lica Stillnessa na kraju koncerta ali, o tome nešto poslije).
A onda heroji. Ne trebaju im puške i pištolji.
Došli su tiho i ušli u legendu.
Lagano se penju na binu, namištaju instrumente. Mladoliki bubnjar nešto kemija oko bubnjeva, slobodni umjetnik uštekaje "Maca", dolaze i ostali. Ekipa je još tiha. Počinje intro i odmah za njim "UV zrake". Ekipa se lagano užgaje, ali fali Meštar Ceremonije. I onda "Deus Ex Machina" na binu dolazi oko 120 kg čiste žive vage energije i fešta počinje. Publika je počela da se pali i žari, nježniji spol da se vlaži, a ljubomorni muški pogledi lutaju po tricepsima i bicepsima gospodina Badovinca i kao da stenju "Što bi dao da sam na tvom mjestu". Koliko god "T.B.F." svoj kultni status duguje vanvremenskim Sašinim stihovima, toliko njihov živi nastup duguje liku i djelu gospodina Mladena Badovinca. Frajer kao da je napunjen helijom stalno skače, viče, izvodi striptiz, pokazuje guzicu i održava atmosferu koncerta na točno pogođenoj oštrici. Definitivno (uz Prlju iz LET3) najbolji hrvatski frontmen.
Posebno priznanje zaslužuju i "Trojica u mraku" (Ognjen, Nikša, Jan ) koji su iz koncerta u koncert sve bolji i usviraniji. Ono što sam prije 7 godina mislio da će uvijek biti najveći problem banda (svirka uživo), to više nije.
Sjećam se jednog koncerta s početka karijere u splitskoj "Kadi". Zvuk im je bija očajan, stanke između pjesama po par minuta, svirali su i Ramba i "Killing in The Name" od Ragea. Jednostavno, nisi ih moga uhvatit ni za glavu ni za rep. A danas, to je bolje za sto kopalja. Momci uživo praše dojajno , a i odluka da skoro cijeli "Maxon" bude snimljen s instrumentima u studiju pokazala se apsoštrumpfno ispravnom.
A sad dalje koncert.
Nizali su se hitovi jedan za drugim, kano biseri. Ekipa je bila totalno raspamećena na sve stvari, ali posebno na "Nostalgičnu", "Heroyx", "Papilovu", "Odjeb" ... a jedna skupina žena do mene još posebnije na "Guzice i sise". Ne trebate mi vjerovati, ali svojim sam očima vidio šest riba kako se međusobno hvataju za ekstremitete iz naslova dotične pjesme. I nisu bile lezbe, pošto sam snimija dvi iz te skupine kako se posli žvale mrtve pijane s nekim metroseksualcima u mraku "Vodenjaka".
Službeni dio koncerta je završija sa "Alles Gutt" koju su himnično sa publikom otpjevali i šarani iz obližnjeg jezera. Navodno je poslije koncerta viđen i jedan crni labud na bijelom kako viče "Ništa mi neće ovaj dan pokvarit'". Iako neki tvrde da je bilo ružno pače, ali ne želim sada ovdje prejudicirati.
Onda se "Flota" naravno vratila na bis i otprašila "Moj um pali", "Bog i Zemljani", "Genije" i "St stanje uma". Na "St stanje uma" priključija im se Stillness kojemu se skoro odveza pupak od radosti. Brale je junački odrepa svoj dio i onda iša' od jednog do drugog člana benda i grlija ih i ljubija. Malo zagrli Mladena, pa se uvati za glavu od sriće, pa onda zažvali Luku, pa padne na kolina, onda se baci na Alexa, pa pusti suzu... Tako mi je bilo drago vidjeti Stillnessa u nirvani, ne mogu vam to opisati.
I još jedna za kraj. Posljednja pjesma bila je "St stanje uma". I to mi je mnogo značilo. To je najbolja pjesma napisana o Splitu i splitskom điru ikad. Više mi znači jedan stih iz te pjesme nego svi Oliveri, Miše Mate i Grdovići skupa pa na kvadrat.
To je jedina pjesma na koju mi ovdje u tuđini ponekad u krajičku oka krišom zaiskri suza.
beer baron // 03/06/2005