Predivni prostor dvorane riječkog Hrvatskog Kulturnog Doma (HKD), u utorak 26. travnja 2011.g., ispunilo je mnoštvo poklonika glazbe starog, dobrog, lirsko izražajnog virtuoza - Darka Rundeka, koji se, u sklopu riječkoj publici predstavljenog Cargo trio ansambla, nalazi na turneji po Hrvatskoj i u sklopu iste posjećuje čak 11 gradova diljem lijepe naše.
Inače, koncert koji je trajao nešto više od tri sata, podijeljen je u dva dijela. Tako je riječkoj publici u prvom dijelu bio predstavljen zadnji album Darka Rundeka i Cargo Tria, pod nazivom Plavi avion. I premda je Rundek priupitao cijenjenu sjedeću publiku da li je slušala album, na što je ista odgovorila da jest, kod publike se nije dalo primjetiti da prepoznaju ijednu od odpjevanih skladbi, ali su zato vidno zaneseni, poneseni, lutajućih misli i sanjarski raspoloženi,...odlepršali na krilima Plavog aviona malko u daleke zemlje poput Kurdistana, pa onda neke bliže kojima teče Drina, pa maštali o zbilja dalekim prostranstvima uz Ruskaju i Indijansku, zaključili da je utrka za novcem besmislena uz pjesmu Para ljude vara, osjetili sreću uz Sanjala si da si sretna, igru uz Li-la,...vinuli se u neke daleke nebesko promišljajuće visine uz zasigurno najupečatljiviju izvedenu skladbu te večeri - Plavi avion.
Cijelim koncertom dominirao je tugaljivo opojan zvuk violine u izvedbi simpatične švicarske (s adresom u Istri) violinistice Isabel, a osim Rundeka koji glasom, stasom, izražavanjem i gitarom neprestano fascinira posjetitelje svojih koncerata, za ritam i dodatne glazbene efekte bio je zaslužan Dušan Vranić-Duco. Za njega smo pak čuli da svira 20tak instrumenata, a riječkoj publici je nesebično predstavio svoj talent kao pomoćni vokal te svirajući def, udaraljke, klavijature, harmoniku, ukulele,...(sigurno sam nešto preskočila).
Nakon pomalo melanhoničnog prvog dijela koncerta i predstavljanja albuma Plavi avion, Rundek i ekipa su nas 'potjerali' na nikotinsku slasticu ispred HKD-a i rasprave o koncertnom doživljaju. Drugi dio koncerta je zaista digao publiku na noge. Ništa više nije zvučalo ni tugaljivo ni melanhonično. Zvuk violine je poprimio neku gipsy brzinu i ritmičnost. Publika je postala jedna velika nezasitna glazbena zvijer koja je sama tražila od Rundeka da pjeva određene skladbe tipa Karmela, Apokalypso, Makedo, Bi mogo da mogu,...oni koji su tražili Šejna (a i mi smo bili među njima) su ostali uskračeni za izvedbu tog Rundekovog remek djela, tako da ne znam kako ću to Rundeku oprostiti. I ne znam zašto se nitko nije sjetio vikati: Šaaal od svileeee... Kako bilo, posjetitelji koncerta i Rundek Cargo Trio su se jednostavno stopili u jednu muzičko scensku pojavu kojoj se nije nazirao kraj. Iako nisam ljubitelj sjedećih koncerata, jer znam da to završi ustajanjem, cupkanjem s noge na nogu i poluritmičnim pljeskanjem dlana o dlan, moram priznati da je zaista zabavno bilo promatrati thirty-five to forty-five years old razuzdance u veličanstvenoj glazbenoj ekstazi kojom su ih te večeri uspjeli počastiti Darko Rundek i Cargo Trio.

sandra vučetić // 01/05/2011

> vidi sve fotke // see all photos