Prvo, s obzirom da sam se nakon kraće stanke ponovno ulovio tastature, par napomena. Hvala najljepša Pedji i Terapiji na pozivu da brat i ja popratimo glazbeni dio Špancirfesta - evo dakle još jednog pojavnog oblika Obračuna kod HR korala. Dobar je osjećaj biti opet u sedlu. Dogovor je da za sve ono što stignemo uloviti, posjetiti i odslušati tijekom ovogodišnjeg Špancira bacimo na papir dojmove i pošaljemo Terapiji. Naravno, uz početnu ogradu da neće baš svaki dan biti popraćen tekstom…

Prvo, s obzirom da sam se nakon kraće stanke ponovno ulovio tastature, par napomena. Hvala najljepša Pedji i Terapiji na pozivu da brat i ja popratimo glazbeni dio Špancirfesta - evo dakle još jednog pojavnog oblika Obračuna kod HR korala. Dobar je osjećaj biti opet u sedlu. Dogovor je da za sve ono što stignemo uloviti, posjetiti i odslušati tijekom ovogodišnjeg Špancira bacimo na papir dojmove i pošaljemo Terapiji. Naravno, uz početnu ogradu da neće baš svaki dan biti popraćen tekstom…

Drugo, evo hvala Bogu da Špancirfest ovakakav kakav je šiša i dalje. Cijela priča narasla je i pretvorila se u jedan veeeeeeliki posao, no meni osobno najviše je drago zbog činjenice da je moguće tijekom ljeta oživjeti i učiniti atraktivnim i one naše krajeve koji nisu nužno cijepljeni s morem. Već trinaesti Špancir je tu, ne znam samo gdje će za godinu-dvije staviti Red Hot Chilli Peppers na pozornicu. I jedna rečenica vezana uz karte koje su se ove godine počele naplaćivati - nije puno, budimo iskreni… ali makar je akreditacija u mom slučaju bolja varijanta, čini mi se da je ovo s naplatom nepotrebna komplikacija (ne mislim na financijsku konstrukciju). Da, i ljubičasta narukvica koju sam po preuzimanju odmah stavil na ruku da "isprobam" veličinu i sad je četvrti dan imam na ruci ko … jer se ne može/ne smije skinuti…

Ne htio htio, šf sam uvijek doživljal kak svoj, intiman, prisan… pod i nad kožom… a kad nekaj imaš pod svojim protiv toga ne daš… na neku čudnu foru osobne povezanosti s ovim gradom i sam sam se našao dijelom šfa, u samim počecima a i kasnije farbal sam ga svojim bandom dobri duhovi i pjesmama izvodeći ih po ulicama.

mog banda već par let nema po vulicama i vjerojatno mi se zato tuga ruga kad koračam ulicama grada, dućanskom uglavnom gdje smo najviše svirali, prek centra pa sve do i zadnjeg nastupa u Bakačevoj kad su određeni ljudi zaplesali na pjesmu Anđela a ja sam ju djelomično otpopeval ležečki na podu unatoč mikrofoniji. Koračajuči tim ulicama prisjećam se kak sam dobil crvenu ružu osmijeha od mlade dame u kofer od gitare, otprl Padovčevu vulicu s Hrgom, čini mi se Tvrtkom i našom svirkom, proslavil neku pobjedu rukometaša u HR dresovima, unplugdal s akustiknjarama, bubnjevima i harmonikom, sviral live na vtvu, odguštal ulične live svirke s puno dobrih ljudi (Pero, Tomek, Dinac, Pubi, Paljo, Tvrtko, HrvojeŽ, Ivana, maliGeci, Nec!...) pojel gablec i popil pivu, zbrojal peneze z kofera u pivnici raj, oživil pridjev ulični band…. …

vjerojatno mi se zato ponekad ni nejde v grad za trajanje šfa

al ipak na kraju prejdem v taj šfvž grad
ipak nekak imam ga rad, kolko god me v prsima i pri sercu zgrabi...

Cilj prvog dana mi je bil Urban. Takav bi nastup a i bend štel imati. I tak moći svirati 2 vure.

Gušt za slušati i gledati. A i njima je bil gušt, čini mi se. Bog im daj zdravlja.

Petak, dan otvorenja. Malo pljuskova popodne… a nakon njih pokret u grad. Sin i kćer su negdje sa svojim ekipama, najmlađi sin meni na ramenima, žena s lijeve i krećemo. Standardna gužva, mirisi kotlovine, spiralnog krumpira, kobasica, kolača i ostalih popratnih delicija. Prvi glazbeni dodir - Beatles revival na korzu. Ljudi se smiješe i lagano njišu, svira se Michelle, mislim da je pjevač pljunuta kopija pjevača Belfast Fooda po faci ako to nije upravo on. Svi zadovoljni i stari i mladi i bend, no ja na to ne volim trošiti vrijeme, idemo dalje nakon dvije pjesme. Uz guranje po ulicama od štanda do štanda dokoturalo se vrijeme vatrometa oko 21,30. Prošle je godine vatromet prekinuo Predinov nastup, koji je komentirao "Vidi se da je gradonačelnik dobro odriješio kesu". Sad nije bilo javnih komentara, osim valjda onih drugih, a Darko Rundek je pričekal s početkom svog nastupa nakon vatrometa. Dakle, Stančićev trg, dobro ispunjen, Rundek, Isabel i Duco, izlaze gore, i onda se još štimaju neko vrijeme. E to mi je najdraže kod takvih mnogočlanih bandova, štimali su se prije koncerta svaki put kad sam navratil do Stančića, štimali su se valjda dok su čekali na nastup, štimaju se kad trebaju početi svirati. Ili je to neka nova fora koja mi nije znana - prekrasan je doživljaj slušati umjetnike dok se tako stručno štimaju. Rundek ima svoj uvod reda radi i kreće svirka.. Rundek s gitarom i mikrofonom, Izabel s violinom, Duco klavijature/gitara; prva stvar, druga, treća … jedino kaj sam mogel nakon odslušanoga smisliti je da je sve to zvučalo kao jedan kvaziumjetnički, čak bahati i pretenciozni davež. Oko 22,00 javlja se brat, pada dogovor za Urbana, nosim sina doma, uzimam ruksak i vraćam se u grad. Žal mi je za bendove prije Urbana ali nisam stigel, pogotovo naši Vlasta Popić, a Vatru koja je zadnji puta na Španciru vrlo solidno odradila svoj nastup mi se nije opet dalo gledati. Sa Stančića se čuje Ljubav se ne trži, valjda kao najava da slijede Haustor stvari & Apokalipso & Makedo; ovaj me puta stvarno ne zanima. Isabel je i dalje tulila/tulio, zaobilaznim putem idem prema Starom gradu; sjećam se davnog koncerta Haustora u Boleru (podrum Turista) kada nas je u publici bilo toliko da je Rundek tijekom izvedbe Duhova uspio svakoga od nas značajno pogledati ravno u oči. A taj koncert je bil mrak, kao zapravo i dobar dio drugih nastupa koje sam imal prilike odslušati (Ako se varam bil je jedan isto zbrkan, na kojem je Žan Jakopač fušal dobrih pol sata i na gitari na mikrofonu). Na ovo danas iz moje perspektive ne vrijedi gubiti živce, tako da ne znam kak je izgledal ostatak koncerta.

Stigao Ivo, i on sa Isosportom (usput, savjet za štedljive: Isosport s okusom Bavarije 6,69 kuna kod Todorića, ili 9,00 kuna u Tisku, moguće kupiti sve do 01,00 sat iza ponoći.), predlaže da on slika mobitelom. Naravno, ima strganu rukavicu koju je sa kombinirkama uspjel skinuti s ruke. Upadamo na MTV pozornicu Starog grada, po prvi puta kroz daščane ulaze zbog kontrole karata, akreditacija vrijedi, na narukvice bacaju oko, a ne provjeravaju u ruksak. Možda smo prestari da bi mogli djelovati opako.

Publike ima od mix pulta do pozornice, sigurno bi ljudi bilo puno više bez naplate ulaza. Uz malo kašnjenja stiže Urban i ekipa. Svirali su 2 sata, od laganijeg uvoda, pa malo Laufera, do totalne ekstaze kad se publikom orilo Ima li tu mjesta za mene i Mala truba. E da, negdje u sredini koncerta izveli su pjesmu Moja, tak kak su je svirali mogli su je držati pol sata bez prestanka a da nebi bilo dosadno; kaj se mene tiče da su se nakon te pjesme naklonili, ja bi bil zadovoljan. Nisam neki Urbanov ljubitelj, ali večerašnji nastup je bil vrlo snažan, Urban dominira na sceni , stalno je u pokretu i ima spiku na svoj način s ekipom. Četvorka je vrhunska, po meni najbolji posao radi gitarista koji ima jedan prilično inovativan pristup gitari i izgleda kao da je u svojem svijetu s njom, a opet daje poseban doprinos cijelom zvuku. Vrlo moćno je zvučalo sve, za bis sam bil 100 % uvjeren da će uz Black Tatoo razdrmati bedeme skupa s publikom, ali umjetnici često imaju drugačija razmišljanja s kojom pjesmom završiti koncert, tak da mi je ta neodsvirana stvar zapravo jedina zamjerka. Bravo za Urbana & 4. Na povratku doma, na Banus placu oko 1,00 sat sve još puno ljudi, ekipa pleše uz zvuke benda pod šatorom, langvuši se prže i dalje, ulje cvrči. Tolko o petku.

OKHRK Boris & OKHRK Ivica

okhrk // 22/08/2011