Boravak na ovogodišnjem Sziget festivalu skratili smo na tri vikend dana, što zbog poslovnih što zbog drugih obveza. Ni ovogodišnji program nije bio na razini prošlogodišnjih. Da li je razlog svjetska recesija? (Ah kak to učeno zvuči.)

No sve to ne umanjuje veličanstvenost ovog najvećeg europskog festivala. Na 11-om po redu je u 7 dana na i ispred 50ak pozornica prodefiliralo preko 500 bendova/izvođača + 300tinjaktisuća posjetitelja iz 47 zemalja. To su stvarno impozantne brojke u koncertno/festivalskom kontekstu, a ako znamo da je iz godine u godinu sve veći broj stranih posjetitelja na festivalu, onda možemo pričati i o turističkom zadovoljstvu naših susjeda.

Ovaj otok na Dunavu, malo udaljen od centra Budimpešte mogao bi se poistovjetiti sa zagrebačkim Jarunom. Možemo li samo zamisliti koliko bi spomenuti broj ljudi napunio blagajne turističke zajdenice, lokalnih pivovara i ostalih ugostitelja kad bi se tako nešto odigralo u našem glavnom gradu? Da li je to vrijedno "uništavanja" Jaruna? Sigurno jest. Termin oko 15.07. već je provjeren. Samo treba dobra i dugoročna organizacija i mogli bi po ko zna kojiput reći "Imamo festival!". Ovajput stvarno. Obudai sziget, kako se zove otok na kojem se održava festival živi 10 dana u godini. Dva dana prije početka i dan nakon završetka na tom otoku nema ničeg osim drveća i našto trave. Za vrijeme održavanja festivala, sve izgleda ko da je tu stoljećima. Dućani, banke, pošta, kino, koncertne pozornice, šatori, kafići, restorani, internet kafei... Većina toga je na istim mjestima iz godine u godinu. Čak su i "sekjuriti menovi" isti. Mijenjaju se samo sponzori, izvođači i dio publike.

Treću godinu zaredom ekipa Terapije postavlja svoje šatore na istom mjestu. Jedino što je iz godine u godinu šatora na "našem" igralištu sve više i više. Strateška pozicija je fenomenalna, jer su blizu glavne pozornice, pa čak i WCi i tuševi, jedini problem može predstavljati Sony Radiocaffe u kojem muzika trešti do jutra. No, iskustvo nalaže upotrebu čepića za uši ili pak cjelodnevno stajanje na nogama, što u noćnim satima uzrokuje doslovno padanje s nogu, tako da ni taj segment nije nerješiv.

Stigli smo u petak u kasno popodne, pa smo zbog veeeelike gužve na ulazu propustili podijeliti doživljaj ASIAN DUB FOUNDATIONa s desecima tisuća ljudi. S obzirom da je prva dva dana festivala padala kiša, blatne kaljuže bile su posvuda, a na štrikovima oko šatora sušilo se brdo promočene odjeće. Neki kao da su jedva dočekali kišu na Szigetu (u zadnjih par godina nije je bilo uopće), pa su iskoristili trenutak za skakanje i valjanje po blatu.

Nakon postavljanja šatora, par Aszoka i odličnog gyrosa bili smo spremni za MORCHEEBU. Odgledati i odslušati taj bend u ovakvoj atmosferi poseban je događaj i svi oni koji misle da s njima nešto nije bilo u redu za vrijeme zagrebačkog nastupa, varaju se. Skye i ekipa zvuče moćno i jako a činjenica da ispred njih stoje desecitisuća raspjevanih obožavatelja samo ih još više pali i diže. Uz provjerene hitove sa svih albuma, u poodmakloj fazi koncerta, dali su si oduška, te odsvirali Neil Youngovu "Don't Let it Bring You Down". Tu je posebno uživao Ross koji je u hendrixovoj maniri izgrizao žice na svojoj gitari. Te večeri mislili smo se još proveseliti uz GOLDIEa u Party šatoru no jedino što za što smo smogli snage bilo je dovući se do šatora i uvaliti se u vreću za spavanje.

Subota je osvanula lijepa, sunčana i vruća. Prijepodne smo iskoristili za šetnju otokom, nagradne igre (skupljanje praznih plastičnih boca, praznih nescaffe čaša...) i sve ostalo što pravi "islanderi" rade. Ipak, većinu vremena proveli smo u hladovini uz misteriozni bazen (kojeg smo protekle dvije godine bjesomučno i bezuspješno tražili) čitajući mađarske časopise. Kad sam već kod bazena, treba napomenuti da je red za ulazak na bazen prilično dugačak, a ulazi se na pola sata i onda ako je volje opet u red.

Kako većina programa počinje oko 17h, negdje u to vrijeme na glavnom stejdžu svirali su darkeri THE 69 EYES, koji su blijeđa kopija zemljaka im HIM. Srećom koncert se održavao po danu, inače ne bi bilo zgodno sretati sve te našminkane fanove u mraku Szigeta.
Uredno smo pričekali da nova zvijezda PANJABI MC započne svoj nastup, koji je on očekivano započeo sa svojom, izgleda jedinom pjesmom ujedno i hitom, a ekipa oko nas (i Goga) se bacila u trans. Dio naše ekipe nakon toga prebacio se na World Stage, dok se dio ostao znojiti ispred glavnog stejdža.

Ispred World stagea je već po običaju bilo puno ljudi, koji su u mirnijoj atmosferi, većinom ležeći ili sjedeći pratili program. Francuski ZAMBALLARANA i LO'JO, svaki na svoj način zabavljali su nas do dolaska portugalskih MADREDEUS, koje smo s nestrpljenjem očekivali. Prigušena svjetla, svečana atmosfera, odlična svirka i prekrsna pojava pjevačice Therese odlike su nastupa ovih portugalaca. S oduševljenjem smo odgledali njihov nastup, a bome ni oni nisu krili svoje zadovoljstvo reakcijama publike.
Ako je prije toga i bilo dilema dal gledati MOLOKO ili MADREDEUS, ubrzo su nestale. Još više nakon, ne baš pozitivnog, Goginog raporta s MOLOKO koncerta. Nedjeljno prijepodne opet smo iskoristili za "vanškolske" aktivnosti (farbanje najveće slike na svijetu za Guinessovu knjigu rekorda, a uspjeli smo čak i uhvatiti FUN LOVIN' CRIMINALSe na tonskoj probi. Većinu poslijepodneva i večeri proveli smo hvatajući pozicije za glavni događaj tog dana, spomenute FUN LOVIN' CRIMINALS. Tako smo odgledali njemačke DE-PHAZZ, koji su bend u rangu BRAND NEW HEAVIES. Na početku se slutila katastrofa, jer je pjevač (crnac) otpjevao par dosadnih ljiga, no kad je došla pjevačica (crnkinja) sve to je bilo puno podnošljivije. Potez dana bio je skok spomenutog pjevača na zvučnike i pucanje njegovih hlača na stražnjici. Tu je nastalo veselje u prvim redovima, a on je to sve prihvatio i nekoliko puta nam pokazao svoju crnu guzicu. Ženskom dijelu populacije sigurno se to svidjelo, no muški je očekivao nešto zauzvrat od pjavačice. Nažalost, nismo dočekali ništa takvo. Još jedna zanimljivost dogodila se neposredno prije njihovog nastupa. Naime, susreli smo dvojicu varaždinaca koje sam sasvim slučajno sreo i na trejektu prije koncerta grupe ELEKTRIČNI ORGAZAM u Splitu, a siguran sam da ih je i Sale spazio tijekom Filmskog festa u Motovunu. Slučajnost!?!?

Prije nastupa HEAVEN STREET SEVEN pomaknuli smo se skoro do željenog cilja, no ostalo nam je još par metara za prevaliti. Simpatično je biti okružen mađarima koji gledaju svoj omiljeni domaći bend i svi u glas pjevaju sve textove. I konačno, željena pozicija prije nastupa FLCa omogućila nam je pogled i pregled svih zbivanja na stejdžu i oko njega. Sudeći prema odsviranim novim pjesmama novi album "Welcome to Poppy's" (koji izlazi 08.09.) trebao bi biti puno žešći (gitarističkiji) nego prijašnji. Huey, Fast i novi, jako simpatični bubnjar otprašili su svoj set pjesama fino se zabavljajući, a mi smo sretni i zadovoljni otišli spavati. I da završim mišlju mađarskog ministra kulture koja stvarno najbolje ocrtava stanje na SZIGET Festivalu i moj filing kad se nalazim na tom otoku: A Sziget olyan, mint a vágyott Európa. A maradéktlan és megalkuvásmentes demokrácia. A kreativitás, a sokszínuség és a multikulturalitás jelképe. Mindenki azt viszi, ambien o a legjobb, és ennek a többiek örülnek.

pedja // 08/08/2003

> vidi sve fotke // see all photos