Jedini način da se stvarno skuži punky-groovy muzika ovih pravovjernih prvoboraca za pravdu, nepovrijeđivanje, vegetarijanstvo, feminizam i ostale -izme koji nisu dobrodošli u ove medvjeđe balkanske krajeve je da se ode na njihov koncert, po mogućnosti u prvi red i da se prepusti pumpajućim ritmovima. Momci i cura su nanovo otkrili jednostavnu, magičnu formulu da proture svoje ideje uspavanoj publici: Prvo ih natjeraj da plešu, a onda im izvikuj angažirane parole u uši toliko jako, da im zvoni uz glavi dok se kući vraćaju pijani i znojni, a ne bilo naodmet da ih ne zaborave i iduće jutro, dok mamurni skupljaju odjeću po stanu i žure na posao.

BP su vrlo brzo shvatili što znači biti tata svog zanata. Ne sjedi i kući filozofiraj, već uzmi te instrumente u ruke i sviraj, pa taman to značilo ispustiti dušu na stageu, kao pokojni Mark Sandman. To ne znači da bih ja ili bilo tko drugi volio da netko od članova BP podnese takvu žrtvu, ali sto posto se može reći da sviraju kao da su sigurni da im je baš ovaj koncert sada, posljednji. Sve što sam vidio u petak, govorilo je to da ovi ljudi jedu i spavaju u prostoriji za probe, a kad ne rade to dvoje, onda sviraju. Za njih ne postoje godišnji, za njih postoji samo turneja.
Mnogi su im prigovarali da su im pjesme previše iste, da brzo postaju repetitivne i da su sadržajno siromašnije od razrađene estetike Gossipa, LCD-ja, ili Rapturea. Istina je da su previše slične, i da se u svima mahom pojavljuje isti plesni disko ritam, i da je Kristinin vokal u svakoj na rubu između izvikivanja i pjevanja, ali ja s tim stvarno nemam problema. Baš nikakvih. Možda je to zato što se lakše uživim u nešto što ima djetinju i spontanu iskrenost pa taman ona bila sazdana od tri-četiri tona, nego samo isforsirani glitter kičeraj koji se prostituira muzikom još tamo od doba Sladea. A možda je to samo zato što mi paše ta dobra vibra, koju BP pumpa iz svojih zvučnika i koja pogađa negdje u dubinu kičme gdje proizvodi ugodne i tople grozdove impulsa koji mi šibaju iz dupeta do mozga, pa se vraćaju nazad i tjeraju me da plešem kao štakor na električnoj žici. Bernays Propaganda roka odlično, bez rekvizita, bez glume i bez naročitog light-showa, jednako dobro, ako ne i bolje nego nekakva kasarna s čitavim nizom scenskih idiotarija za sjaja željne mase.

Ne kažem da Kristini ne bi stajale kakve tajice ili minica s kariranim uzorkom, na radost muškog dijela publike, jednako kako bi svekolika ženskadija uživala da vidi Vaska ili Džanu u uskoj potkošulji koja ističe friško nauljene bicepse, ali to bi onda bio Franz Ferdinand sa ženskim vokalom. Vaskova gitara ne bi zvučala onako kako vuči, Kristina bi bila još jedna u nizu retuširanih šmizla, Nenadov bas ne bi emitirao ovakav groove, a Džanin bubanj ne bi ni izbliza tukao onako moćno. Ali imam dojam da bi se sva ona kužerska omladina iz prvih redova koja je čitav koncert provela stojeći kao da gleda Leonarda Cohena na samrti u Lisinskom, konačno pokrenula. Pomaknula, ako ništa drugo! Mišić na podlaktici, barem! Ne bojte se ništa, neće vas frendovi vidjeti na indexovom nightlife-u kako ste se napili ko guzice, i kako vam se nožni palac miče u ritmu muzike za ples! Takav stupanj mrtvila ove oči dugo nisu vidjele. Okej, nije da su BP Gang of Four, pa da se sad svi trebamo razbacivati do zore, i nije da svi volimo BP baš toliko, pa na kraju krajeva, nemaju svi kondicije da se razbacuju, ali za koji ste se kurac onda vi od jedva dvadeset godina natiskali u prvi red i zurili kao da gledate post-rock (čast trima izuzecima koji su plesali)

Moguće da je to mrtvilo posljedica zasićenosti Zagreba koncertima, pa je ljudima postalo normalno da izađu na koncert kao što idu na kavu nedjeljom. Moguće je i da se zagrebačka publika razmazila, pa su im kriteriji narasli u londonske ili čak newyorške visine, ali isto je tako moguće i da sam ja bio jedina budala koja je te večeri uživala u svakom distorziranom tonu u Malom Pogonu. Lako je moguće da serem bez pokrića, zato slijedeći put, ako još niste, ovjerite BP, ali molim vas, ako mislite stajati u prvom redu i klimati glavom, bolje nemojte. Prolit ću pivo po vama.

djole // 07/02/2012