Zimske noći obilježene snijegom i ledom kakve su se zaredale ne pozivaju na izlazak, osobito u sredini radnog tjedna. Svatko tko se u četvrtak navečer zaputio zametenim ulicama prema Malom pogonu Tvornice kulture tamo se nije našao slučajno. Da je vrijeme bilo više prijateljski naklonjeno vjerovatno bi i publika bila brojnija, no unatoč nevelikom broju znatiželjnika prostor je bio ugodno popunjen.

I naša mala terapijska obitelj uputila se poslušati dragi nam bend Mika Male. Možda nam na neki način posebno mjesto zauzimaju Mika Male i njihova glazba, pa neku preciznu objektivnost niti ne želim postići ovim kratkim osvrtom na krasnu glazbenu večer. Zadnji put sam ih slušala prije više od godinu dana u ponešto drugačijem ambijentu MMC-a Kopriva, zaželjevši sebi i njima na kraju susret u nekom kazališnom prostoru, ali put nas je odveo do Tvornice.

Ovu večer imale su priliku otvoriti dvije djevojke nazvane Choco Jazz čiji su se glasovi pronijeli prostorom u a capella izvedbi gospel Billie's Blues seleći nas na trenutak na polja pamuka. No uskoro su nam pokazale cijelu kolekciju svoje inspiracije koju vuku iz raznih glazbenih žanrova od bluesa preko folka do synth popa izmjenjujući se na klavijaturama, gitari, harmonici, ukuleleu, ali i šuškanju papira no cijelo vrijeme zadržavajući topli dvoglas u središtu pažnje pripremajući nas za main act. Glazba Mika Male, suptilna i fragilna, zahtjeva tišinu i pažnju, uglavnom je okarakterizirana kao melankonična pomalo depresivna. Lirske sličice obavijene bogatim glazbenim omotačem satkanim od mješavine violine, gitare, klavira i klavijatura pojačana ritmovima bubnja i basa začinjeni su pokojom mrvicom ksilofona i flaute. Introspektivni tekstovi koji se bave unutarnjim stanjima možda mnoge od nas tjeraju na mjesta u sebi u koje nije uvijek ugodno zagledati no kad prigrlimo naše unutarnje svjetove i istraživanje skrivenih zakutaka duše prihvatimo kao vlastito bogatstvo tada i svaka pjesma koja nam se možda doima teška i koja budi u nama neku neobjašnjivu tugu može zasjati drugačijim svjetlom izmamljujući nam osmijeh na lice. Orlan Tus, frontmen Mika Male, nam je prije koji dan tijekom intervjua dao naslutiti da osim starih pjesama možemo očekivati i nove pjesme s albuma koji je tek u nastajanju tako da je set lista bila prošarana jednako starim i novim pjesmama pa ovaj intimni koncert možemo nazvati i predpromocijom albuma koji će tek ugledati svijetlo dana pomaljajući se polako. Među novim pjesmama prepoznajemo i neke koje nisu doživjele svoju diskografsku premijeru no svirane su uživo, ali ipak fokus na album u nastajanju je moguć razlog zbog kojega se na set listi nisu našle neke od poznatijih pjesma s ranijih albuma, ali Eskim, Grad, Večeras, Vremenom zasjale su nekom novom instrumentalnom i vokalnom snagom. Orlan zvuči sigurnije i otvorenije pomalo napuštajući narativni način pjevanja. A vremenom se osjete promjene, Mika Male fino bruse svoje izvođačko umijeće, obogaćuju aranžmane i sigurnije se isprepliću u izvedbi. Ako je ikada postojao dojam nekog tračka sramežljivosti on potpuno nestaje ustupajući mjesto opuštenoj, sigurnoj, razigranoj i snažnoj izvedbi u svakom smislu dajući pjesmama novo ruho u odnosu na studijske snimke.

"Sviranje s Mika Male i stvaranje pjesama je jedan od tih posebnih doživljaja. Putovanje je i dalje samo po sebi zadovoljstvo, bez obzira na sve." Rekao nam je Orlan, a to je nešto što se osjeti u izvedbi, a i ono što možemo očekivati na novom albumu. Tko je upoznat sa ovom suptilnom i osebujnom glazbom koja sigurno ima neko posebno i na našoj glazbenoj sceni uvijek se vraća poslušati što Mika Male imaju večeras za "reći", a tko nije svakako bi trebao početi.

edi // 18/02/2012

> vidi sve fotke // see all photos