'Stereo' sjajno funkcionira kao klub čiji promotori znaju iskoristiti priliku za booking indie bandova i elektroničkih gurua koji su ostavili dubok trag na scenu, ali se nikada nisu prostituirali pretvarajući se u komercijalnu kuruzu na koju potcikuju mediokriteti na dance-floorovima diljem Lijepe naše. Tako je i mini turneja Silicone Soul-a iskorištena za dodavanje riječkog gig-a po fair cijeni upada (svaka čast organizatorima ako uzmemo u obzir koliko je danas teško zatvoriti financijsku konstrukciju i ujedno biti zanimljiv ponuđenim eventom dovoljnom broju ljudi u Rijeci). Nadamo se da se pozitivan trend neće prekinuti. Na 'Silikonjare' smo se počeli razvaljivati na samom kraju prošlog i početku ovog stoljeća kada smo čuli kako su vješto samplirali gudačku sekciju iz 'Right on for The Darkness' Curtisa Mayfielda u njihovom bezvremenskom, 'f**k me, I'm famous' single-u 'Right on, right on'. Dodavanjem soul-vokala Louise Marshall i radiofoničnim aranžmanom pjesma je postala dark house style klasik premda dečkima, koji se btw približavaju 40toj godini života, to nije bilo ni na kraj pameti. Dogodila se magija pa je tako pjesma bila 9 tjedana na BBC Radio 1 playlistama prije samog izdavanja. No, da dečki ostaju vjerni svojim underground korijenima bez potrebe za eksponiranjem u mainstream medijima postalo je jasno kad su odbili javno pojavljivanje u emisiji 'Top of the pops' 2001. što doista nije razumno za nekoga tko je odlučio napraviti veliki kickoff u svojoj karijeri. Uslijedili su nezaboravni albumi 'A Soul Thing [2000], Staring into Space [2005], Save Our Souls [2006] and Silicone Soul [2009]' svi ujednačene kvalitete i atmosfere koja ide od ezoteričnih melodijskih tekstura, dubokih i egzotičnih, sve do divljih i neukrotivih techno beatova. Svi su objavljeni za Soma - recordings label (nomen est omen, pročitajte 'Brave new world' od Aldousa Huxleya pa će vam sve biti jasnije, he, he). Dečki nisu izuzetak od pravila kada se kaže da vrhunski DJ-i imaju eklektičan pristup glazbi pa tako ove persone u kreiranju svoje glazbe rabe sve utjecaje koje su usput pokupili, u rasponu od punkoidnih Stereo MC's i Stooges preko funka Isaaca Hayesa do Primal scream-a koji su ih svojim radikalnim glazbenim zaokretom i ponukali da naprave izlet u elektroničke vode.

No, takve vještine se bruse dekadama pa stoga treba imati i koju godinu u dupetu da bi se napravio vanserijski iskorak.
Moram napomenuti da su 'Silikonjare' autora ovih redaka inspirirali za mixanje njegova prvog CD-a s vokalnim MC intervencijama, poklona za roćkas, koji nadam se još uvijek 'krasi' fonoteku dragog mi prijatelja (uh, kako vrijeme izmiče među prstima ... ). Subota, 30.03.2012. Od jutra lagano iščekivanje, mob stalno zvoni, dogovori o rendez-vous lokaciji, zagrijavanju ... 'Silikonjarama' uspijeva ono što je gotovo nemoguće u normalnim okolnostima: okupiti ekipu partijanera veterana koji se nije vidjela mjesecima, godinama (svi smo u totalno različitim kombinacijama i životnim situacijama). Ulazimo u Stereo nešto prije ponoći, klub je nakrcan, pozitiva prožima podij za 'igranku', totalna eneržia libera (kako bi rekao moj frend). Ima nade za budućnost scene, nova mlađahna lica izmiješana s puno iskusnijim igračima, svi u savršenoj korelaciji, nitko ne osjeća nelagodu zbog razlika u godinama, pregršt zanimljivih ljudi i zgodnih žena. Probijamo se do 'pojilišta', svako malo ruke lete u srdačan zagrljaj - Di si brate ?, long time no see, šta mai ? Jesi O.K. ? - razmjenjujemo small-talks s dragim nam ljudima i nastavljamo dalje. DJ zagrijavači se trude i uspijevaju vrlo inspirativno podići atmosferu do plesne razigranosti , iznenada se light prigušuje, ekipa predosjeća dolazak zvijezda večeri, na deckove se uštekavaju Glasgow boysi koji me malo izgledom podsjećaju na ostarjele Spuda i Sickboya iz Trainspottinga (ipak su to njihovi škotski sunarodnjaci, he, he). Ne pada im na pamet servirati nisku hitova ziheraškim nastupom ,već kreću u unikatnu interpretaciju svoje glazbe s potpuno novim aranžmanima i pogađate, raspamećuju svekoliko mnoštvo. Priča se gradi iz pjesme u pjesmu, već odavno nije bilo takvog vibe-a i interakcije među publikom. Light je minimalistički, diskretan, bez previše preseravanja, fenomenalno se uklapa u mistiku nastupa (dominiraju plavičasti tonovi - feeling blue every once and a while ;-) ...). Uopće vas nemam intenciju zamarati s playlistom, mogu samo reći da su se tu našle više-manje sve ključne stvari u njihovoj karijeri, ali potpuno i vješto revitalizirane.

Tancamo cijelo vrijeme do iznemoglosti. Kompica do mene mi govori: - Frende, ne sjećam se kada sam zadnji puta bez prestanka ovako igrao, ne mogu se zaustaviti, jbt, absolutely smashhhhing! - Doista, dečki su nenametljivo ispunili sva očekivanja i više od toga, posjetitelji su ovaj puta bili totalno energizirani, 'Silikonjare' su nam kvalitetnim nastupom pročistili sve čakre do te mjere da nismo ni primijetili da je čaroliji došao kraj poslije dvije i nešto ure njihove svirke. Ovo su gigovi koji vam dobro napune baterije pa pozitivne učinke osjećate i nekoliko tjedana post festum. Mnoštvo nasmiješenih i zadovoljnih lica u gomili sve govori, nema potrebe išta verbalizirati. Potom nas je dokrajčio naš stari progressive znanac Bokee iz BG 'Kinetic vibe-a' , uvijek solidan majstor koji rijetko kada ima loš dan po pitanju kvalitete seta. Na kraju što reći osim da je Rijeka gladna ovakvih događanja kako se ne bi pretvorili u presliku ljigave provincijske paradigme kojom dominira trivijaliziranje svega a ponajviše kulture i prava na drugačiji izričaj u različitim medijima. Barem na trenutak se osjetio dašak svjetskog clubbinga ,ali treba toga što više. Nakon 'Stereo MC's' ovo je definitivno još jedan 'point-blank' u radu kluba analognog naziva i naravno barem privremen bijeg od sivila svakodnevnice i beskrajno dosadnih i ispraznih hrvatskih trendova.

Keep on! Right on!

Željko Šerić a.k.a. DJaklu

terapija // 02/04/2012