Bila u pitanju braća Wright ili braća Hanson, provod je uvijek najbolji. Čak i fanatičnom Nomeansno fanu poput mene, niti u jednom trenutku na pamet nije pala pomisao "Jooooooj, da bar sad odsviraju nekaj od NMN…" iako su se na pozornici u tom trenutku nalazili, pa… Nomeansno. Johnny, Robbie, Tommy i Mikey, aka The Hanson Brothers, vam ne daju ni vremena ni razloga za razmišljanje o 'joj, da bar…' scenarijima. Zabava je predobra za tako nešto, a i prije nego jedna pjesma završi Tommy se već dere "One-Two-Three-Four!!!!" i kreće nova. Kad je koncert počeo, u 21.30h kako je i najavljeno, a Invasives (još jedna vancouverska braća, Byron i Adam Slack, uz bubnjara Hansa Anusa) su krenuli sa svirkom ispred desetak ljudi, atmosfera je bila prilično sumorna. Ali onda je na sreću (ili nesreću) krepalo pojačalo. Dok je stiglo novo, Mali Pogon se popunio i Invasives su uz ispriku zbog čekanja odlučili krenuti ispočetka sa "Hello, Zagreb!" i zabava je mogla početi. Invasives su bili još bolji nego prošli put kad smo ih imali prilike gledati u Zagrebu. Byron nije silazio u publiku, ali je i dalje pravi atleta, što je pokazao skokovima zavidne visine i špagama na kojima bi mu pozavidjela i pokoja gimnastičarka. Vokali su i dalje u nebeskim visina i ponekad svi skupa zvuče kao da su se nadisali helija, ali na neku foru to sve skupa odlično funkcionira u kombinaciji s njihovim prog-punk melodijama s jakom ritam sekcijom. Dok ih slušate, nećete jednom pomisliti na Nomeansno. Dok smo čekali da se na pozornici sve složi za Hansone, članove benda smo vidjeli kako se sramežljivo šetkaju među publikom, uvijek pristojno dajući prednost djevojkama u prolazu. A onda se začuo zvuk sudačke zviždaljke i u publici je nastalo komešanje. Hanson Brothers su krenuli u proboj prema pozornici, u hokejaškom dresovima, praćeni sucem (Adam Slack) koji se smjestio uz pozornicu i pozorno pratio razvoj događanja. Robbie je s golmanskom maskom s natpisom "DUMB" zgrabio bas, račupani Mikey se smjestio za bubnjeve, Tommy, koji je djelovao kao da ga je koji pak previše pogodio u glavu, je glavinjao s gitarom, a Johnny je u podrapanim trapericama, kožnoj jakni i šilterici, naoružan pivama, zgrabio mikrofon i krenuo u akciju. Hansonima nije bilo potrebno zagrijavanje. Atmosfera je odmah bila na visini, a ubrzo su nas pozvali da svi zajedno zapjevamo kanadsku himnu tj. "The Hockey Song". Johnny je pivom natakao sebe i publiku, a i publika je uzvratila istom mjerom. Tommy nam je stalno želio pričati o svojem solo albumu na kojem je želio izraziti svoje unutrašnje dijete kroz gitarističke harmonije, što se nije baš dopalo ostatku benda, pa je sve završilo sudačkom intervencijom. Siroti sudac je više puta pozvan na pozornicu da razriješi incidente, jer svako malo je netko vikao 'faul'. Dvominutne punk rock pjesme pod očitim utjecajem Ramonesa rešetale su nas bez prestanka, uz samo povremeni odmor, obično kada je sudac bio u intervenciji. Bilo je neizbježno i spominjanje Medveščaka, za koji su se Hansoni u svom stilu pravili da se ne mogu sjetiti kako se zovu, pa su se nabacivale razno-razne mjedvjeđe kombinacije, da bi zli Robbie zaključio raspravu s izjavom da se klub zasigurno zove "A Bunch Of Pussies". Nakon sat vremena Hanson Brothers su se povukli u backstage, tj. u muški WC, jer to su bila vrata najbliža pozornici. Nakon kratkog toaletnog osvježenja vratili su se na produžetak, a onda i na kaznene udarce. Nešto prije ponoći utakmica je završila, a Tommy se zahvalio njihovom prijatelju Mati Škugoru što ih je ponovo pozvao u Zagreb, i svima nama što smo došli i rekao da se nada da se vidimo u studenom na koncertu njihovog drugog benda. Jupi!!!!!!

ana // 02/04/2012

> vidi sve fotke // see all photos